Vrlo zanimljiva misao je da obitelji optuženih nisu u šoku zbog monstruoznih optužbi koje im se stavljaju na teret, kao ni zbog dužine moguće kazne u slučaju da ih se osudi nego zbog mojeg svjedočenja?!

Ispada da se najviše boje mene i to je sve što trebate znati o tome jesam li ja kompetentan i vjerodostojan svjedok. Da nisam, da nemam ključna saznanja, ne bi bili u šoku zbog mog svjedočenja, nego bi ga jednostavno ignorirali. Ali, to više nije moguće.

Gdje su sad svi oni novinari koji su im govorili da ja neću doći do Zambije, da me neće nikad prihvatiti kao svjedoka i tome slično. Tek sada su shvatili da su mediji lagali – ne samo širu javnost nego i same optuženike i članove njihovih obitelji.

Ono što je najbitnije jest da pravosuđe u Zambiji nije korumpirano i mislim da se mnogi u Hrvatskoj koji su upetljani u aferu Kongo najviše toga i boje. Da su kojim slučajem suci u Zambiji poput hrvatskih, mislim da do suđenja ne bi niti došlo, da bi istraga trajala do Sudnjeg dana.

Upravo ta nemogućnost utjecanja na Zambijsko pravosuđe je ono što Grlić Radmana najviše uznemirava. Vjerojatno su naučeni na suce poput hrvatskih koji odlučuju po političkoj direktivi. Zbunjen je kad on govori stalno da oni nisu krivi i da ih treba pustiti, a suci u Zambiji ne trzaju na njegove izjave.

Valjda je mislio da će ih stvarno pustiti van nakon njegova urgiranja, možda ne zna za koncept neovisnosti pravosuđa? Da se postupke u tijeku ne treba niti komentirati, a kamoli pokušavati prejudicirati ili sugerirati zambijskom pravosuđu što bi oni trebali raditi.

Tajnik MUP-a Zambije Matembo je najviše bio ogorčen zbog takvog ponašanja. Rekao mi je da su vremena kada se iz Europe njima diktiralo što će i kako će se raditi iza njih. Mislim da će se odnos bez poštovanja od strane hrvatskih vlasti spram Zambijske države i pravosuđa optuženicima obiti o glavu.