Zdravko Rubil, čovjek koji se proveo 5 godina u vojsci tijekom rata i dobio 4 odlikovanja od države do samog kraja nije mislio da će doći do deložacije. Nisam niti ja, iako sam po prirodi borac, moja borba je takva po svojoj naravi da nikad nisam stavio svoju kožu na stol i žrtvovao svoj život za Hrvatsku. On je to učinio, ili bolje rečeno bio spreman dati ga za Hrvatsku.

Takvi ljudi su rijetki, većina se pita što može od Hrvatske dobiti, manjina je spremna dati svoj život za Hrvatsku. Tako dolazimo do famoznog petka trinaestog i termina deložacije. Policajci su bili zbunjeni, da ne kažem zgroženi činjenicom da će čovjek koji bi im mogao biti otac biti izbačen na ulicu od strane Grada Zagreba. Tim više što je on jedan od onih koji su polagali temelje Hrvatskoj državi.

Šećer na kraju je bio dolazak migranta koji niti ne govori Hrvatski, a koji mu je odnosio stvari iz stana. Da mu je netko rekao 1991. da će mu se 2023. pod stare dane to dogoditi, vjerojatno mu ne bi vjerovao, takav scenarij tada mu se činio nemoguć, ali zahvaljujući Tomislavu Tomaševiću on je postao stvarnost.

Dok smo razgovarali govorio mi je o Milanu Bandiću i ljudima koje je on zadužio za brigu o braniteljima u Zagrebu. Tada su mu rekli – dok je Milan Bandić gradonačelnik, neće te nitko deložirati.

Danas mogu uputit svoje obećanje svim braniteljima, ako postanem gradonačelnik, ljude koji su brinuli o braniteljima u doba Milana Bandića, vratit ću na pozicije odakle su smijenjeni. Niti jedan branitelj neće biti istjerani na ulicu samo zato jer je siromašan i s blokiranim računom.

Nijedan od onih koji su bili spremni dati svoj život za našu slobodu ne smije biti klošar niti živjeti na ulici. Oni će mi biti prvi za koje ću brinuti jer su za Hrvatsku najviše i dali.

Oni koji su naredili tu deložaciju, koji za male novce koriste gradske prostore u ime kojekakvih lijevo orijentiranih udruga i sisaju novce iz Gradskog proračuna, njima dajem svečano obećanje koje ću izvršiti i od kojeg neću odustati – učinit ću sve što mogu unutar svojih ovlasti da ih deložiram iz gradskih prostora, niti jedan cent im neću dati iz Gradskog proračuna.

Vratit ću osmijeh na lice onima koji su se borili za našu zemlju, ali i njihovoj djeci koja će znati da postoje ljudi koji cijene žrtvu njihovih očeva.