U zemlji u kojoj se: “Gdje si bio ’91.?”, ismijava kao glupo, nazadno i nelegitimno – iako odgovor nevjerojatno puno otkriva – ovo je pitanje istinski tragikomično glupo i nelegitimno.

To pitanje postavljeno na malo drugačiji način zvuči ovako: “Plaćaš li poslušno more uhljeba?”, ili: “Puniš li bespogovorno crne fondove HDZ-a?”

Mogli bismo ga postaviti i ovako: “Toviš li vladu i njihove ‘partnere’ “?, ili: “Financiraš li zajedničko krkanje janjetine i gemišta partijaša, generala i dnovinara u Slovenskoj 9?”

Plaćanje poreza je kriterij domoljublja u zemljama gdje se on troši na ceste, kanalizacije, vodovode, vrtiće, škole, bolnice…

Budući da živimo u zemlji s najvećim poreznim opterećenjima u Europi, a istodobno nam bolnice izgledaju kao scenografije za horor film, ceste su nam izrovane i u 16 nijansi sive od krpanja, a u školama još imamo računala s floppy diskom i VHS videouređaje…, porez nije ništa drugo doli legalizirana krađa.

I plaćati ga nije iskaz domoljublja, već danak Partiji u zamjenu za ostanak na slobodi. Štoviše, nema nikakve veze s desnicom, već upravo suprotno: inzistiranje je na što većem i što pohlepnijem državnom aparatu.

Kada vidim da naše bolnice počinju sličiti švicarskima, naše ceste njemačkima, a naše škole finskima (što bi po količini novca koji se slijeva u proračun i trebale), dao Bog da godišnje platim milijun eura poreza! Do tada, domoljubno sam zavidan svima koji ga ne plaćaju i želim broj njihovog knjigovođe.