Neki me pitaju kako mogu podržati mladog poduzetnika Filipa Mihalića. Moj odgovor je jednostavan: iz inata.
Kada smo Filip i ja bili na suprotnim stranama (on zarađivao, a ja upozoravao na koronaprofitere) javnost se dijelila na:
– ovce koje su uredno svakih par dana stajale u redu za testiranje jer nemaju kičmu;
– naivne koji su me vrijeđali, ismijavali i prijetili mi jer sam “antiznanstvenik”;
– wannabe mesije koji su lagali i klevetali, gurajući me stalno pod “kontroliranu oporbu” da bi sebi zaradili tri lajka više;
– “suborce” od kojih sam u svemu tome očekivao podršku, a dobio ziheraštvo i pilatovsko pranje ruku.
Za razliku od svih navedenih, Filip mi je konkretan i neporeciv dokaz da sam od prvog dana bio u pravu. A to je postigao jer je bio na pravome mjestu u pravo vrijeme te iskoristio kolektivni kukavičluk i glupost, na čemu mu – čestitam.
I ne samo da čestitam, nego ću ubuduće dati sve od sebe da zajedno s njim budem na pravome mjestu u pravo vrijeme. Jer od navedenih nema nikakve koristi, osim u ulozi korisnih idiota. Ili uglavnom beskorisnih.
Prve sam molio da koriste mozak i ne legitimiziraju taj cirkus – nisu htjeli.
Druge sam molio da misle na svoju djecu jer će to doći i do njih – nisu htjeli.
Treće sam molio da ne dijele ljude u otporu kao vrtićanci nego da djelujemo zajedno – nisu htjeli.
Četvrte sam molio da budu podrška, a ne da uvijek traže razlog za kuknjavu – nisu htjeli.
E, nakon iduće “pandemije” i tata vozi Lamba. Filipe, štrigajmo!




