Južnoafrikanci ustali na noge i tjeraju ilegalne imigrante van iz svoje zemlje.
U većim gradovima Južne Afrike izbija desetljećima potiskivani bijes: Tisuće lokalnih stanovnika prosvjeduju na ulicama protiv nekontrolirane ilegalne imigracije. Ima smrtnih slučajeva, pljački i paljenja barikada. Ljudi se bune protiv rastućeg kriminala i smanjenja plaća. Međutim, država, kojom upravlja ljevičarski ANC, stavlja vojsku u stanje visoke pripravnosti i nasilno se obračunava s vlastitim stanovništvom. U međuvremenu, nevladine organizacije prolaze kroz svoju uobičajenu rutinu, ocrnjujući lokalno stanovništvo.
Čak su i Afrikanci siti ilegalne imigracije iz drugih afričkih zemalja. Barem u Južnoj Africi. Dim se vije nad Johannesburgom i Durbanom, trgovine su pljačkane, pucnjava odjekuje. Migracijska kriza u Južnoj Africi, koju je desetljećima ignorirala vladajuća ljevičarska ANC stranka, sada uzima svoj krvavi danak. Vigilante skupine i dobro organizirane organizacije poput “Operacije Dudula” i “Ožujka i ožujka” dale su vladi i ilegalnim imigrantima posljednji ultimatum: 30. lipnja. Kada je vlada pod predsjednikom Cyrilom Ramaphosom pustila da rok prođe, građani su jednostavno uzeli zakon u svoje ruke.
🔥🚨BREAKING: South Africa are chasing illegal immigrants and giving them a deadline to leave “or they will hunt them down and kill them.” “Secure your borders or face chaos” pic.twitter.com/1zNdKOdlRQ
— Dom Lucre | Breaker of Narratives (@dom_lucre) June 30, 2026
Tisuće Južnoafrikanaca, pretežno iz crnačkih afričkih zajednica pogođenih nezaposlenošću i siromaštvom, organizirali su prosvjedne marševe. Njihov bijes usmjeren je na prevladavajuće nepravde: ilegalni migranti iz drugih afričkih zemalja (posebno susjednih Zimbabvea, Mozambika, Lesota i Malavija) smanjuju plaće i dodatno povećavaju već visoke stope kriminala.
Sukob tinja od kraja apartheida 1994. godine. Već 1995. godine u johannesburgskoj općini Alexandra osnovana je kampanja “Buyelekhaya” (“Idi kući”). Naoružani mještani pratili su ilegalne migrante i predavali ih policiji. Godine 1998. prosvjedni marš protiv nezaposlenosti i stranog kriminala završio je guranjem trojice zapadnoafrikanaca iz vlaka u pokretu. Godine 2000. dogodio se niz ciljanih ubojstava stranaca na širem području Cape Towna. A u listopadu 2001. stanovnici naselja Zandspruit postavili su oštar ultimatum zimbabveanskim migrantima koji tamo žive, zahtijevajući njihovu hitnu evakuaciju. Nakon nacionalnih nemira 2008. godine, protuprotivpokreti se sada koordiniraju diljem zemlje.
Thousands joined anti-immigration protests across South Africa after campaign groups set June 30 as an unofficial deadline for undocumented migrants to leave the country. Here’s what happened. pic.twitter.com/ba6fLagmb5
— TREK (@trek_official) June 30, 2026
source @AJEnglish pic.twitter.com/Hd0uWBh6HR
Zemlja sada plaća cijenu desetljeća zatvaranja očiju. Najmanje četiri osobe su poginule u uličnim borbama posljednjih dana. Vlada Ramaphose reagira ogromnom silom – ne protiv ilegalnih paralelnih društava, već protiv vlastitih građana. Tisuće policajaca raspoređeno je diljem zemlje, a gumeni meci ispaljeni su u masu. Južnoafrička vojska sada je čak u pripravnosti kako bi ugušila prosvjede.
Vođa prosvjeda Ngizwe Mchunu sažeo je opći očaj prosvjednika: „To je vrlo tužna priča koju pričamo našoj vladi od početka demokracije (1994.): da je ilegalna imigracija ovdje izvan kontrole.“ Mchunu izravno krivi nedokumentirane imigrante za golemi problem s drogom u zemlji. Njegov zaključak: „Vrijeme je da naša vlada stavi Južnu Afriku na prvo mjesto.“
Thousands of protesters have taken to the streets of Johannesburg, South Africa, demanding stronger action against illegal immigration and calling for undocumented migrants to leave the country.
— Mukesh Prasad (@mksh_prsd) June 30, 2026
A heavy police presence has been deployed to oversee the demonstrations and maintain… pic.twitter.com/CJUFGRe1hv
Za ljevičarski politički establišment i međunarodne nevladine organizacije, patnja običnih građana je potpuno nebitna. Devedesetih godina prošlog stoljeća, političari ANC-a odbijali su priznati otvorene granice kao dodatni uzrok postojećih problema. Umjesto toga, optužili su lokalno stanovništvo za “ksenofobiju”. Ista stvar se događa i danas. Amnesty International se u nedavnim izjavama ozbiljno žali da se migranti nepravedno proglašavaju žrtvenim jarcima. Pravi krivci, tvrde, su “nasljeđe apartheida” i nejednakost unutar zemlje. Kao i obično, svatko tko kritizira nekontrolirane masovne migracije treba biti ušutkan optužbama za rasizam.
Unatoč državnoj represiji prosvjeda, pritisak s ulica ima učinak. U strahu od daljnje eskalacije, tisuće migranata, prvenstveno iz Zimbabvea, Malavija i Nigerije, bježe u žurbi. Gomile se tiskaju ispred veleposlanstava, a autobusne kolone su zaglavljene na graničnim prijelazima. Odjednom, vlada je sposobna djelovati: Prema ministru pravosuđa Kubayiju, država je posljednjih dana ubrzano repatrirala preko 4200 ljudi i deportirala stotine drugih. Kada postoji volja, remigracija doista može uspjeti.
Thousands of South Africans hit the streets to enforce today (June 30)'s deadline for illegal immigrants to leave the country. pic.twitter.com/YFOCh9Jb0E
— Africa Facts Zone (@AfricaFactsZone) June 30, 2026
Južnoafrička Republika trenutno zapadnom svijetu pokazuje gdje se neizbježno nalazi kada političari desetljećima miruju s nekontroliranom migracijskom krizom i ignoriraju osnovne sigurnosne i preživljavajuće potrebe vlastitog stanovništva.
