Monika Bonazza tom je prigodom jučer napisala sljedeće:

Danas šaljemo poruku vlastima o štetnosti Obiteljskog zakona po žrtve nasilja, lošem, površnom i nemarnom radu službenika prema žrtvama. Ukazuje se na to već predugo s previše žrtava u djeci i odraslima, a sustav ne reagira te je ovo zlo dostiglo svoj vrhunac, pretvorilo se u totalni apsurd te se više o tome ne može šutjeti, zakon se mora promijeniti!

Takav se dan borbe protiv ubojstva tijela i duha ne smije svesti samo na danas ili jedan dan, nego na dan posebnog osvještavanja kako bi se svakodnevno radilo na suzbijanju nasilja na što optimalniji način, prvo govorenjem istine koja se prešućuje, a to je da se sve radi isključivo i u korist profita svih sudionika institucionalne mreže, sa sve manjim brojem iznimaka jer onaj koji nije poslušan biva izbačen iz iste.

Jedini smisleni način suzbijanja nasilja i ubojstava je uklanjanje počinitelja iz života svojih žrtava trajno uz podršku i pomoć Ustava, Zakona, društva i institucija, pošteno i pravedno prema prirodnim, ljudskim i životnim načelima slobode i ravnopravnosti.

Dugogodišnje žrtve često ne znaju kome bi se obratile za pomoć, sustav ne reagira pa postanu još veće žrtve jer se uvijek pogoduje nasilniku i to bez obzira na spol. Nasilje to ne poznaje.

Danas, kada se žrtva odvaži prijaviti nasilje, tek tada je gotova, tek tada gubi sve i ono malo što je uvjerena da je imala, a s ovakvim Obiteljskim zakonom u RH nije daleko od istine.

Naš sustav “zaštite” je odavno izgubio sav smisao jer se pravni poredak potpuno izmijenio, ne poštuju se pravomoćne presude, CZSS je preuzeo apsolutnu moć gdje istina ne postoji, a pečat je jedini dokaz iznad svih dokaza očiju, ušiju, svjedočenja te materijalnih dokaza koji se lagano zatvaraju u ladice, nestaju i zataškavaju.

Svi su potkupljeni, a pravo i pravda su svima u mreži, smiješna floskula, kao i očuvanje dječjih života. U ovom vremenu fokus je na ukidanje cijelog zakona te sastavljanje novog, koji čuva sigurnost, dostojanstvo i integritet čovjeka, a pogotovo djece koja su temelj svega onoga što na svijetu postoji, jedini smisao i jedina budućnost ukoliko je želimo imati…

Kako djeluje zakon na žrtve:

Institucije u našim najgorim kriminalnim zakonima na svijetu zaključuju da ženi koja je žrtva nasilja treba oduzeti djecu jer postoje, pazite, PRAVA NASILNIKA I UBOJICA KOJE TREBA ŠTITITI.

Kada se protiv potvrđenog obiteljskog nasilnika podigne optužnica, on ima pravo dobiti spise o svom slučaju (što kada žrtva potražuje skoro pa je nemoguće dobiti).

Na takav način, ON dobiva na uvid novu adresu na kojoj žrtva živi te mu sam sustav pravosuđa-socijale i policije daje žrtvu na pladnju….to se dogodilo u kratkom roku s dvije žrtve od kojih jedna nije preživjela, a nitko za to neće odgovarati….gdje je tu zaštita ikoga?

Koliko je još žrtava potrebno i koga su ikada institucije zaštitile? Ovako je bolje da uvedemo nepisane zakone divljeg zapada, bar bi tada i pokoji zločinac pao pa bio primjer i ostalima….

Nadalje, kakva su rješenja CZSS-a u ime Republike Hrvatske? Oduzme žrtvi nasilja djecu i smatra da ih tako štiti.

Tu djecu uz već dovoljno veliku traumu oduzimaju od majke, često ih DODJELJUJU UPRAVO NASILNIKU, jer oni su ugledni, oni su zaposleni, oni su manipulatori, a uglavnom službenice CZSS-a pišu mišljenja potvrđenim okrivljenicima u korist, a članovi institucionalne mreže u nedogled odužuju donošenje odluka….. Poslušajte svjedočenja onih koji su upali u mrežu, to je svakodnevica tisuće ljudi, to odavno više nisu samo pojedinci, oni su moralno i financijski razoreni ljudi, uništene obitelji.

Druga varijanta CZSS zaštite djece je smještanje u Dom, opet otuđujući djecu roditelja od žrtve, jedini temelj i sigurnost koju djeca imaju i vole. Tako se već teško istraumatiziranu djecu, svakodnevno izlaže teroru da će njihov voljeni roditelj umrijeti jer su prisustvovali nasilju, znaju da se to može dogoditi, čineći nepovratne štete.

Još im je više oduzeta sigurnost, u nepoznatom okruženju, s nepoznatim ljudima, oduzetog jednog jedinog roditelja kojega imaju, jedinog temelja njihova života. Umjesto da svakom normalnom logikom velikog homosapiensa kakvima se čovjek naziva, uklone nasilnike iz društvenog života kako ne bi više mogli ni pomisliti približavanje žrtvi, a neminovno će i stvarati nove žrtve, ovaj ih bolesni, protuživotni sustav umalo potiče i nagrađuje.

Mogli bi stručnjaci učiti iz životinjskog svijeta, zamislimo, tamo nema škola, nema pečata, nema državnih institucija, ali životinje instinktivno znaju zaštititi najslabije, one stvaraju neprobojne krugove zaštite mladunčadi koje štite svojim tijelima, u vanjskom krugu stoje najjači članovi krda pa unutra ženke koje čuvaju živote najmlađih u središtu.

U životinjskom svijetu se greške prirode (što bi se u ljudskom svijetu moglo protumačiti kao pedofili, nasilnici i slični neljudi) uklanjaju iz društva/krda. A u naprednom ljudskom svijetu, točnije u modernoj, ravnopravnoj Republici Hrvatskoj, dostavljaju im adrese gdje mogu ići dovršiti započeti posao.

PRAVA NASILNIKA NE MOGU BITI IZNAD PRAVA DJECE I ŽRTAVA, ma ne mogu ni biti ista. Svatko tko na bilo koji način ugrozi nečiji život, a pogotovo dječji NE MOŽE SE POZVATI NA SVOJA PRAVA I MORA ODGOVARATI za svoje postupke!

To je jedini temelj i način suzbijanja daljnjeg prolijevanja krvi i doživotnih trauma u ženama i djeci koja su fizički preživjela te na kraju mnoge dječje žrtve prema primjeru kojega su gledali iz djetinjstva postanu novi počinitelji.

Dosta je obiteljskog nekažnjenog nasilja te nasilja Zakona i institucija koji nagrađuju zločince! Oni daju moć nasilniku i oni su glavni krivci, ne stvaranjem sigurne okoline za život svakog čovjeka!