Sabor je kazalište u kojem se glumi prepucavanje i to se predstavlja kao borba za narod od strane lažne oporbe. Neki dan se prepiru oko imovine Grlića-Radmana samo da hipnotiziraju narod, a priča je za institucije progona, a ne za saborsku polemiku, gdje najviše takve maloumne stvari rade oni koji se vole prikazivati kao najveći borci; MOST i slični njima.

Da njih stvarno zanima dobrobit naroda, oni bi svakodnevno sjedili u saboru i primali prijedloge i žalbe naroda na zakone te ih promptno rješavali. To je ono što treba ovome narodu. Hitne izmjene maloumnih zakona ili stavki unutar istih koji nam onda zagorčavaju živote, a sve kako bi se pogodovalo tajkunima i raznim interesnim skupinama.

Kad to naš narod shvati, koji je, usput budi rečeno – na našu veliku žalost izuzetno politički ne pismen, tada će stiskati oporbu da se napokon pokrene, a oni onda većinu da ispravljaju nebuloze u zakonima.

Zato tvrdim da za početak trebamo napraviti “narodni sabor” ispred sabora gdje bi za improviziranom govornicom svatko od nas građana mogao nastupiti sa svojim problemom te mogao javno izreći sve što ga tišti i kako vidi ove bilmeze koji “predstavljaju” narod, a u biti samo primaju debele i debelo nezarađene plače.

Pult-govornica, mikrofon, veliki zvučnik i satima da im se uz video prenose govornici koji se redaju u miru jasno i glasno govoreći im istinu o tome kako su nam “uredili” (čitaj: uneredili) državu i kako bi sve trebalo i moglo biti, samo da se želi, samo da se ima volje, samo da se misli na narod, a ne samo na sebe i svoj džep.