Mrzim novac, da se razumijemo, ne bježim od njega, ali vidim budućnost gdje on više nije potreban.
U nekom idealnom svijetu mogli bi živjeti bez novca. Da li je taj van monetarni svijet postojao prije?
Prve kovanice pronađene su isključivo u Lidiji, Joniji, nekim dijelovima Mizije na sjeveru i Karije na jugu, dakle na prostoru Male Azije, odnosno današnje zapadne Turske. Izrađene su od elektruma, umjetno dobivenog metala koji se proizvodio dodavanjem srebra zlatu.
Danas se, nažalost, još uvijek ne može utvrditi točna godina, a ni stoljeće kada je prvi puta proizveden novac. Postoje dvije skupine stručnjaka, jedni koji smatraju da je novac nastao u posljednjoj trećini 7. st. pr. Krista (oko 630. g. pr. Krista), a drugi da je nastao sredinom 6. st. pr. Krista (oko 550. g. pr. Krista).
Prva dokumentirana vrsta roda Homo bio je Homo habilis koji se razvio prije otprilike 2,3 milijuna godina. Homo habilis prva je vrsta kod koje je sa sigurnošću dokazano korištenje kamenog oruđa.
Dakle, kad podvučemo crtu – živjeli smo kao vrsta u Raju preko 2 milijuna godina bez novca.
Glasimo za najpametnija bića cijelog Univerzuma, toliko toga smo napravili od prvog kamenog noža do danas, a tako puno se odvojili od ljudskosti.
Na kraju tog svog našeg puta Homo sapiensa zaključili smo da moramo raditi sve te neke smiješne stvari da bi zaradili novac, a u krajnosti treba nam isto koliko je trebalo i onom Krapinskom pračovjeku prije koji milion godina: sklonište, hrana i reprodukcija; tri osnovne potrebe svih živih bića na ovom planetu, ali mi smo jedini kojima za to sve sada odjednom prije 2.500 g treba novac i to puno novca.
To sve, ta monetarna teorija zavjere, čini me užasno frustriranim i nesretnim.
Kada sam u prirodi ili kad radim nešto što obožavam, vrijeme stane, tako je bilo i kada sam bio klinac, kada sam se bavio sportom: plivao, trčao ili vozio bicikl, ali naravno, starci k’o starci, imali su druge planove za mene. Trebalo je pronaći neki posao, ozbiljan posao, jer od vožnje bicikla ne možeš živjeti.
Roditelji su toliko žrtvovali za tebe da im se na neki način želiš odužiti, želiš biti dobar i poslušan sin bez obzira koliko te to čini nesretnim.
To je bio moj problem i moj osjećaj da sam iznevjerio svoju obitelj i njihova očekivanja, ali nisam mogao nikako protiv sebe. Nisam mogao napraviti mamu i tatu sretnima nekim postupcima koji mene čine nesretnim.
Sjećam se tih par vrlo intenzivnih i konfliktnih godina u obiteljskom domu dok nisam odlučio otići. Tada, sport mi je bio sve. Bio sam najbolji u tome, ali to nije bilo dovoljno, jer to nije pravi posao. Ne radim 8 sati, ne zarađujem novac, nemam mirovnu za budućnost niti socijalnu sigurnost…
Druga polovica teksta, starog 8 mjeseci, nalazi se u digatalnoj knjizi pod nazivom ‘Rolerkoster’.
