Nikola Borić – Uspori

Nikola Borić – Uspori

Danas svi želimo da sve bude gotovo sutra, zaboravili smo uživati putem, bitan je samo krajnji cilj, postali smo instant generacija. Strpljenje postoji jedino kao riječ čije značenje više nitko niti ne razumije. Nismo voljni čekati ništa niti nikoga. Vrijeme je novac. Moramo raditi kako bismo ga posjedovali dovoljno.

Koliko ga je dovoljno ? To je i jedan od razloga zbog kojeg ljudi izgore. Izgorjeti od užurbanosti posla nije baš lijep osjećaj, to je nešto poput pustinje koja vas ispunjava iznutra, nema ničega, nema života, samo jedna velika praznina, bez ikakvog smisla. Veliki je to životni kompromis.

Moramo imati novac, moramo staviti hranu na stol, moramo platiti struju, moramo platiti najam stana, moramo platiti osiguranje, moramo platiti gorivo za automobil. Život postaje utrka s vremenom koja se svaki dan sve više i više ubrzava, jer nikada nije dovoljno. Željeli bismo iz mjeseca u mjesec imati sve više i više, jer kako drugačije mjeriti uspješnost?

Sve postaje brže, i brže i brže. Čovjek je poput hrčka u krletci na svom kotaču za trčanje, stoji na mjestu, a misli da nekamo ide. Što više vidimo – to više i želimo, taj dio sam osvijestio u Etiopiji, kada su im došle Američke TV sapunice i filmovi, ljudi su odjednom shvatili da žele veću kuću, luksuzniji i brži automobil, veći mobitel i markiranu odjeću. Kako se sada nakon svega toga viđenog vratiti na jahanje magarca postrance u totalno poderanoj i iznošenoj odjeći i bosi otići u kuću od blata i šiblja sa slamnatim krovom?

Jurimo iz kuće na posao i s posla kući, zaboravljamo u svoj toj žurbi nahraniti onog čovjeka koji se sakrio unutar nas. Na kraju postajemo najobičnija ljuštura bez života, koja automatizmom odrađuje sve svoje zadatke.

Postali smo samo broj društva, OIB sustava jureći tako bezglavo i bezdušno kroz život.

Jesam li opazio u kojoj je fazi mjesec ovih dana? Da li znam je li proljeće, ljeto, jesen, zima ili možda ipak proljeće? Da li sam čuo cvrkut ptica i primijetio krijesnicu noćas i onaj žuti jaglac pored potoka?

Nemamo vremena za to, to su nebitne stvari. Trebam juriti za novcem, on će me nahraniti, a ne ljepota ovog Svijeta…

Izvor: SHUMSKA FARMA, Život u šumi, Facebook

Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp