Seljačke bune u Europi poprimaju sve šire razmjere. Počeli su prije dvije godine, ali sada se već povezuju i dobivaju čvrstu formu. Ako se sjećate, počelo je s Nizozemskom, a Njemačka je nedavno digla stvari na puno višu razinu.
Iako seljaci u svakoj zemlji imaju neke posebne zahtjeve, od presudne je važnosti da postoji nešto što povezuje sve te seljačke pobune. Naime, seljaci u gotovo cijeloj Europi štrajkaju protiv Agende 21/2030, jer im prijeti. A znamo da nam to svima prijeti. Stoga je njihova borba i naša borba.
Seljaci smatraju da takozvana zelena agenda izravno uništava poljoprivredu i da im ne preostaje ništa drugo nego borba na život i smrt.
Poljoprivrednici su dugo bili tretirani kao klimatski kriminalci. Uništavaju im stoku i druge izvore prihoda. Nameću klimatske poreze i poskupljuju sve što im je potrebno za rad. Sve to pravdaju brigom za Zemlju. Kažu da spašavaju klimu, a mi vidimo da nam uništavaju hranu i život.
Seljaci svoj revolt izražavaju ne samo protiv UN-a, EU i vladara svojih zemalja, već i protiv klimatskih aktivista koji zapravo pokreću procese uništavanja poljoprivrede, a iza njih stoje uglavnom globalistička sredstva i ideje. Neki od primjera destruktivnog klimatskog aktivizma su Greta, Friends of the Earth, Antifa itd…
Poljoprivrednici metode klimatskih aktivista smatraju čistim terorizmom, dok EU, UN i druge uključene organizacije rade na preciznom planu uništavanja njihove poljoprivrede i otimanja zemlje.
U zadnjih nekoliko godina bilo je dosta samoubojstava među seljacima, kao i napada na vođe buna, ali se o tome, naravno, ne govori.
Iako se sa sigurnošću može reći da ove seljačke bune, koje ne prestaju, već samo mijenjaju forme i mjesta, polako poprimaju predrevolucionarni karakter, teško je o njima nešto pronaći u medijima. A kad nešto objave u kasnim noćnim satima, obično navode da su u seljačkim bunama sudjelovali i ultradesničari, teoretičari zavjera i slični mutni tipovi kojima se ne vjeruje.
