Sloboda bez moralnih granica, put u kaos ili u totalitarizam?, piše Andrija Klarić.
U ovom isječku David Haskell iznosi jednu od oštrijih teza iz knjige *Christ or Collapse*: sloboda bez moralnog temelja ne vodi nužno u zrelo i odgovorno društvo — nego često u kaos, a nakon kaosa u poziv za “čvrstu ruku”.
Na papiru sve zvuči privlačno:
manje ograničenja, manje zakona, manje moralnih normi, više osobnog izbora.
Ali Haskell upozorava da ljudi ne donose automatski dobre odluke samo zato što su slobodni. Ako se odbaci kršćanski moralni okvir, kaže on, sloboda se lako pretvara u bezakonje: “radi što želiš”, bez obzira na posljedice za obitelj, zajednicu i društveni poredak.
Kao primjer navodi Kanadu i liberalizaciju marihuane, tvrdeći da su posljedice posebno vidljive među mladima — kroz porast psihotičnih epizoda i mentalnih problema povezanih sa zloupotrebom marihuane.
No njegova glavna poanta ide dalje od jedne politike.
Kada društvo prestane kažnjavati kriminal, tolerira raspad javnog reda, ignorira beskućničke kampove u parkovima, prelazi preko krađa, nasilja i provala — obični ljudi na kraju počinju tražiti nekoga tko će “uvesti red”.
I tada dolazi opasnost.
Jer ljudi koji su godinama tražili neograničenu slobodu, u trenutku straha često pristaju žrtvovati vlastitu slobodu za sigurnost.
Tu se, prema Haskellu, otvara put prema autoritarizmu: prvo moralni kaos, zatim društveni strah, a onda potraga za snažnim vođom koji obećava kontrolu.
Drugim riječima:
sloboda bez odgovornosti ne završava uvijek u slobodi.
Ponekad završi u kavezu — samo s boljim sloganom na vratima.
