Andrija Mario Golubić – Jedino svjetlošću možemo pobijediti tamu

Andrija Mario Golubić – Jedino svjetlošću možemo pobijediti tamu

Advertisements

Volim filmove. Najdraži su mi horori pa ujedno pogledam i one dokumentarne filmove o paranormalnim aktivnostima. Gledajući filmove uvijek volim naučiti nešto novo što mogu koristiti u svome životu.

Ako ste gledali Egzorcista, Conjuring (Prizivanje), Omen (Predskazanje) i slične filmove o opsjedanju demona, zlih duhova i slično, u svim tim filmovima glavno oružje protiv tih demona jest ne pokazivanje straha. Gotovo u svim filmovima pa i u onim dokumentarnim filmovima o paranormalnom, glavni savjet je – “Ne pokazuj strah, jer strahom se demon hrani i postaje jači”. Strah i ostale negativne emocije hrana su zlim duhovima.

Zbog čega sve ovo govorim? Današnji svijet po nekom mom dojmu vode sile tame. Naime, kao što možete gledati i čitati u medijima i u političkim porukama vladaju crne vijesti i poruke. Ne mogu točno odrediti tko je glavni u cijeloj toj priči, tko je izvor. Zato jer se svi današnji političari, ne samo kod nas, nego i u svijetu međusobno natječu tko će svojim porukama više zastrašiti svoj narod, a ujedno i cijeli svijet.

Mnogi će “zlim” ljudima zvati sve utjecajne osobe i čelnike raznih organizacija koji iskaču po vijestima, raznim forumima, portalima…

 Za mene su svi ti ljudi samo pobočnici, glasnogovornici, oni eksponirani dok glavni gazda poput gospodara lutaka sjedi u tami i pomiče njihove konce.

Advertisements

Iako svi prije navedeni misle kako su vječni i nedodirljivi, oni su itekako zamjenjivi. Kad jedan ode, doći će drugi. To je kao i kad u nekom hororu egzorcist da bi znao s kojim demonom ima posla, pita: “Reci mi svoje ime”. Demon u 98% slučajeva odgovori: “Ja sam jedan od mnogih”. Tako je i u realnosti, hrpa pobočnika ne otkriva glavnog Gospodara tame.

Kao što sam ranije naglasio, političari svijeta natječu se tko će više straha raširiti svojim riječima i odlukama. Politika čelništva Europske Unije kao i oni koji ju slijepo slijede vode politiku četiri jahača apokalipse.

  1. Glad. Putem rastuće inflacije poskupiti hranu da što više ljudi bude gladno. Geoinženjeringom uništiti usjeve.
  2. Bolest. Širenje panike i straha oko pandemije korone, misteriozne bolesti “x”. Svinjske kuge, Ptičje gripe…itd.
  3. Rat. Militarizacija Europe, rastuća opasnost od rata na Baltiku, pa na Balkanu, pa nastavak u Ukrajini, pa nuklearni rat pa mogućnost vojnog osvajanja Grenlanda…itd.
  4. Smrt. Vidi točke 1, 2, 3.

Kao što vidim, Armagedon je ovdje kao što su rekli u prošlosti. U svemu ovome mediji imaju veliki utjecaj, jer šire takve vijesti do građanstva. Oni rade posao da strah zavlada posvuda. Čak ako u danu nema niti jedna crna vijest, mediji se pobrinu da objave proročanstva Babe Vange ili Nostradamusa kako bismo saznali koje crnilo nas čeka.

Advertisements

Također i u pomanjkanju crnih vijesti iz naše države, mediji uvoze tragedije iz drugih država i to ne jednom. Oni danima pišu o nekoj tragediji pod naslovima “Procurila je u javnost još jedna snimka…”. To je kao kad vam netko danima podgrijava jedno te isto neukusno jelo. Normalno je da će vam danima nakon toga biti zlo.

Obično se protiv zla i tame treba boriti dobrotom i svjetlom. Mnogi će tražiti kao i u filmovima pomoć crkve tj. vjere. Problem je što današnje vođe svjetskih religija osim molitvama i pozivima ne rade baš ništa.

Prije invazije Rusije na Ukrajinu postavio sam možda moguće rješenje zaustavljanja bilo kakve agresije. Postavio sam pitanje – ako su sve svjetske religije miroljubive i svete po pitanju postojanja života, zašto onda Papa, Patrijarh i Imam nisu stali na granicu Rusije i Ukrajine i zaustavili potencijalni rat? Svatko tko bi zapucao na njih automatski bi bio prozvan zlom. Time bi posljedice za tu zemlju bile strašnije, jer bi bila prozvana silom zla. S druge strane, zar vjere više ne vole “mučenike”? Pa na njima su sve vjere zasnovane, svi pripadnici vjerskih zajednica se trude da nakon smrti postanu mučenici pa poslije sveci, zar ne? Nažalost ništa od toga. Što ćemo sada ako nam religije ne daju primjer djelom, trag svjetlosti u tami, kome se onda obratiti? Moramo se okrenuti sami sebi. Moramo si postaviti pitanje – što trebam učiniti da bar malo uljepšam svijet oko sebe?

Svakim danom radimo dobra djela drugima. Kome god treba mala pomoć, empatija, smiješak, poklonimo im sve to. Ne tražimo ništa zauzvrat, nego neka ti ljudi kojima smo poklonili svoju ljubav nastave širiti pozitivu i dobra djela.

Zamislite se u tami ovog crnog svijeta punom straha i iščekivanja gdje vi svakim novim dobrim djelom palite još jednu svijeću nade u sveopćoj tami, pa osoba kojoj ste pomogli napravi to isto te svjetlost tako nastavlja svoj put oko cijeloga svijeta…

Na kraju, ako uspijemo – svatko će od nas osvijetliti prostor oko sebe i vidjeti gdje je izlaz iz tame. Oni koji nas žele držati u vječnoj tami, jednostavno će nestati, jer svjetlost uvijek na kraju pobjeđuje tamu.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements