Caitlin Johnstone: Ne dopustite da vrijednosti ovog distopijskog društva određuju kako živite svoj život

Caitlin Johnstone: Ne dopustite da vrijednosti ovog distopijskog društva određuju kako živite svoj život

Advertisements

Ne dopustite da vrijednosti ovog distopijskog društva određuju kako živite svoj život, piše Caitlin Johnstone.

Advertisements

Nna pita na Twitteru: „Postoji li još netko tko je zaista zabrinut zbog svoje budućnosti, zbog toga gdje se nalazi u životu, onoga što je postigao i svoje vrijednosti kao osobe?“

Razumijem što želiš reći, ali to je uglavnom samo buka u tvojoj glavi koju nam usađuje nezdravo društvo u kojem živimo.

Život se ne vrti oko skupljanja hrpe postignuća ili ostvarivanja određenih životnih prekretnica, već oko življenja. Doslovno, fizičkog bivanja živim i pobrinuti se da u tome u potpunosti uživaš.

Kad kažem da trebaš „živjeti svoj život punim plućima“, ne mislim da trebaš proživjeti hrpu uzbudljivih iskustava, poput skakanja padobranom ili trčanja s bikovima, niti mislim da trebaš prekrižiti čitav niz stavki s popisa, poput vjenčanja i rađanja djece. Mislim na to da doista budeš prisutan u vlastitom životu. Usmjeri svoju pažnju na ono što se stvarno događa, umjesto na hrpu izmišljenih misli i konstrukcija u svojoj glavi. A to zapravo postaje mnogo lakše kada odbaciš ideju da pogrešno pristupaš životu i da se tvoja životna priča ne odvija na pravi način.

Prema pravilima našeg disfunkcionalnog društva, nedostatan si ako nisi postao produktivan kotačić u kapitalističkom sustavu i stekao dovoljno bogatstva za masovnu potrošnju proizvoda. U idealnom slučaju, na svijet si donio i nekoliko djece koja mogu odrasti u dobre potrošače i kotačiće sustava. Tvoj život nije ništa drugo nego priča o akademskim ciljevima, karijernim ciljevima, ciljevima u vezi i obiteljskim ciljevima, pri čemu usput kupuješ sve veće komade nekretnina, sve dok ne dobiješ neku bolest i ne umreš.

Advertisements

Užitak u životu? Bezvrijedan. Uživanje u vlastitim osjetilnim iskustvima iz trenutka u trenutak na ovom nepojmljivo lijepom planetu? Potpuno bezvrijedno. Diviti se čudesnoj prirodi ovog neobičnog i prekrasnog zemaljskog iskustva? Nebitno. Jedino što je važno u ovoj civilizaciji jest koje si kućice prekrižio i koje si proizvode kupio.

Ovo je sulud način života. Samo ljudski mozak može smisliti takve spektakularne halucinacije.

Samo su ljudi dovoljno ludi da vjeruju da život ide po zlu čak i kada im srce kuca, želudac im je pun i u neposrednoj okolini nema fizičkih prijetnji. Nijedna se žaba ne brine zbog svoje vrijednosti kao žabe. Nijedan orao ne preplavljuje svoje tijelo hormonima stresa zato što još nije dovoljno postigao u životu. Brinu se za svoju hranu i opuštaju se. To je cijeli njihov dan.

Kako treba živjeti? Stanice u tvom tijelu već znaju kako treba živjeti. Tvoj um nema pojma, ali tvoje stanice znaju. Jedino što tvoj um može učiniti jest smišljati izmišljene predodžbe o tome kako izgleda dobro proživljen život, dok tvoje žive stanice već žive svoj život bez nadzora ili razumijevanja tvog uma. One to rade dok spavaš; toliko je tvoj um nevažan za proces življenja. Tvoj um misli da upravlja ovim životom, ali u stvarnosti je samo bučan i drzak putnik.

Kada prestaneš slušati um koji sa stražnjeg sjedala laje upute i naučiš jednostavno biti u čudu osjetilnog iskustva, kao što to čine životinje, tada tek počinješ doista živjeti. Kada prestaneš slušati brbljavi unutarnji monolog i um koji etiketira i stvara podjele te misli da zna što je sve, tada prvi put počinješ sve vidjeti. Svaki trenutak ovog utjelovljenja fascinantan je i zadivljujući kada naučiš gledati ga svježim pogledom, bilo da se penješ na Mount Everest ili kod kuće piješ kavu.

U tome se život doista sastoji. U tome da budeš uistinu prisutan u svom jedinom dragocjenom životu. Ne u priči o svom životu. Ne u tuđim predodžbama o tvom životu. Ne u svojim sukobima sa životom ili pretpostavkama o tome kako bi on trebao izgledati. U svom stvarnom životu, onakvom kakav se doista odvija, ovdje i sada, iz trenutka u trenutak.

Ne dopusti da te ludilo našeg distopijskog društva zavara i tako ti onemogući da to vidiš. Nemoj smjernice za to kako trebaš živjeti svoj život tražiti u duboko bolesnoj civilizaciji.

Umjesto toga, dopusti da te vode tvoje vlastite žive stanice. Tvoja osjetila. Osjetilni doživljaj živog tijela. Zrak u tvojim plućima. Boje i nijanse u tvom vidnom polju. Vibracije na tvojim bubnjićima. Vjetar na tvojoj koži i u tvojoj kosi.

To je jedino mjesto na kojem se život doista odvija. Počni odatle. Stalno iznova počinji odatle. Svaki je trenutak potpuno novi početak.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements