Vrijedno je naglasiti da to vrijedi i za sve druge osobne okolnosti, uključujući one kojima bi se ljudi u ovom dijelu online zajednice mogli ponositi. Čovjek, na primjer, ne postane svjestan manipulacija moćnih i prijevara medija zato što su posebno pametni i čestiti, čine to zato što su imali dovoljno sreće da od drugih pronađu informacije koje su im pomogle u formiranju ovog razumijevanja i zato što im je njihova osobna uvjetovanost omogućila da te informacije prihvate i dopuste da oblikuju njihov svjetonazor.

Slično tome, nitko se ne protivi kapitalizmu zbog bilo kakve osobne posebnosti ili pravednosti; jedni se protive kapitalizmu jer su naišli na socijalističke ideje nakon što su vijugali kroz život koji im je dao uvjete potrebne da ozbiljno razmotre te perspektive i prihvate ih. Da im se život odvijao drugačije, bez njihove krivnje ili vrline, nikada ne bi naišli na te ideje, ili da jesu, ne bi ih prihvatili.

Rekla sam gore: “Svatko tko je sposoban za poštenu samorefleksiju i kritičko razmišljanje”, ali čak i ti darovi dolaze uglavnom pukom glupom srećom, donose nam ih drugi ljudi u obliku informacija i uvjetovanja kroz naše živote.

Želim reći da se svi mi samo nekako mutimo na svom putu kroz ovu stvar, a naši uspjesi i neuspjesi (bez obzira na metriku kojom mjerimo uspjeh i neuspjeh) više su posljedica razvoja kolektivne svijesti čovječanstva nego bilo kakve vlastite briljantnosti ili manjkavosti.

Očito je da svi moramo dati sve od sebe s onom rukom koju smo dobili u životu, ali vjerojatno je dobra ideja gajiti malo suosjećanja za one koji to ne shvaćaju tako dobro kao mi u našim očima. Svi smo mi rođeni u svijetu zasićenom propagandom i kojim dominiraju zlouporabljivi sustavi, a u konačnici stupanj do kojeg se možemo snalaziti u tom svijetu govori koliko smo dobri ili loši, kao što sjeme koje slijeće na bogatu ili pjeskovitu zemlju govori o samoj kvaliteti sjemena.