Čitam da je ovo napisala jedna komentatorica na temu cjelodnevne nastave. I još objašnjava kako neki tako moraju zbog posla, smjenskog rada roditelja i sličnih stvari te da ne mogu drugačije. Čak pojašnjava da je tako bilo i u bivšem sistemu.
Ne vidi žena očito opasnost toga da nam djecu cijeli dan indoktrinira sustav sebi na korist, tj. na štetu nama svima u budućnosti, dakle već u sadašnjosti – tko shvaća da je budućnost sadašnjost.
Ne bih sad ulazio u to što će sustav napraviti i zašto to, no ono što sigurno znamo je to da svakako plete neku mrežu.
Postavlja se očigledno pitanje, zar ne bi trebali roditelji odgajati svoju djecu, uživati u svojoj djeci, prenositi im zajedničkim boravkom svoju energiju i, nadam se, vrline kroz nju? Nismo li mi roditelji stvarali svoju djecu za sebe, a ne za državu? Mislim da jesmo.
I ono što jako, jako bode u oči. Ogroman tehnološki napredak, sve više i više smo oslobođeni ovog ili onog posla, u malo čemu nas već sad ne mijenjaju strojevi, roboti, botovi, a mi smo svakim novim danom sve više i više zarobljeni poslom. Čemu onda sav taj napredak, sva ta tehnologija? Kako bismo bili sve porobljeniji i porobljeniji? I kako bi sve, pa i naša djeca bila podređena korporativnom kapitalu koji je vlasnik države…
Ne znam, ali ja ne vidim drugi smisao osim da žele da nam veliki brat odgoji djecu po svom, a nas “oslobodi” djece da mu budemo što raspoloživiji robovi.
