Nema gospodarske grane u koju se nisu zavukli političari, a stručnjaka nigdje. Postali smo zemlja čuda u kojoj smo svi začuđeni kako su oni čudo prirode satkani iz čudnovatih niti koje zajedno čine čudovišno čudne ljude.
U svemu tom čuđenju čuđenja kao u začaranom carstvu, prvo se čudimo drugima da bi onda začudili sami sebe kako se čuda ipak događaju nama, a ne drugima. Onda doživimo prosvjetljenje shvativši kako „mudrost proizlazi iz čuđenja“ te nastavljamo dalje ponosno se čuditi čekajući kada će ta naša mudrost nemudrosti začuditi i nas same.
I tako svojstveno raspoloženju čuđenja postali smo narod vrsnih filozofa. Kako je “nada san budnih“ mi spavajući i bez nade nastavljamo i nadalje u čudu iščuđavati se čvrsto stojeći na istome mjestu.
I dok se mi tako čudom čudimo političari izvode svoja čuda, čudo za čudom, jedno čudnije od čudnijega. Baš kao i čudnovati kljunaši koji se nekim čudom prirode izlegu iz jaja i rastu, rastu cicajući svoju majku. Tako u našem svijetu, u našoj čudno čudesnoj zemlji nikada manjka čuda nego čuđenja. Čudnoga li naroda još čudnije zemlje začuđujuće stvarnosti.
