Skupi brandovi izvlače ogroman novac iz naših džepova. Ljudi troše puno novaca iz totalno krivih razloga. Troše novac kako bi se uklopili u bolesno društvo izraslo na potpuno krivim temeljima i bezvrijednostima. Troše jer im fali samopouzdanja pa misle da će skupim markama to nadoknaditi. Kupujući razvikane brandove mi kupujemo samo ime, ništa drugo. Koja je razlika između obične pamučne majice od pamuka i takve iste na kojoj će pisati Lacoste, Christian Dior, Gucci, Ralph Lauren, Gant…?

Radi se o čistoj ljudskoj gluposti i nekakvom dokazivanju kupovne moći pred drugim ljudima pa tako i nadmoći nad nekima koji si tako skupu robu ne mogu priuštiti. Ne kažem da brandirana roba nije kvalitetna. Ali čemu dati toliko novca za nju kada istu stvar možemo kupiti po znatno nižim cijenama?

Ljudi koji to čine kao da žele nekome prkositi time što nose nekakve razvikane marke, ne razmišljajući o tome da su to velike tvrtke koje svoju radnu snagu plaćaju najminimalnije moguće kako bi tu istu robu potom prodavali za velike novce. To se zove izrabljivanje. To se zove robovlasništvo.

A ljudi koji sve to kupuju su za mene jednostavno glupi i površni, jer plaćaju skupe brandove kako bi ih kasnije na sve strane reklamirali. Na taj način oni daju svoj doprinos robovlasništvu našeg doba. Veliki i razvikani brandovi su ti koji bi svim svojim kupcima trebali platiti da ih reklamiraju, a ne da ljudi plaćaju njima kako bi ih još potom besplatno reklamirali. Nije li to neviđena glupost i idiotizam?

Svaka čast marljivim dizajnerima koji izrađuju svoju robu i pokušavaju se probiti na tržište. Svatko ima pravo proizvoditi što želi i prodavati to po cijeni koju odredi. Na nama je da odlučimo što ćemo kupiti. Kupac je taj koji bira i odlučuje. Stoga, razmislite malo kome i zbog čega dajete svoj novac… Pitajte se – kupujete li ime ili kvalitetan proizvod?

Umjesto da reklamirano razvikane brandove, trebali bismo poraditi na sebi i shvatiti da je naše ime ono koje trebamo do kraja izgraditi, odnosno sve ono što stoji iza našeg imena, a to je naš život koji čeka na nas i naše vrijeme. Naše je ime ono u koje trebamo ulagati, jer svaki je čovjek, ako ćemo već o brandovima – jedan jedini i jedinstveni brand, a jedini vječni radnik na tom brandu, osim naših roditelja, odgojitelja, nastavnika i profesora kroz čije ruke neminovno prolazimo (okrznuti indoktrinacijom ili ne) smo mi sami.