Deset znakova upozorenja koji ukazuju na propadanje društva.
Prijevod:
Mnogi se sjećaju stare izreke iz Asterixa i Obelixa: „Ludi su ti Rimljani.” Gali su promatrali rimske legionare kako rade stvari koje su bile protivne svakom zdravom razumu. Ne zato što su bili glupi, nego zato što su morali izvršavati naredbe iz Rima. Razmišljanje se nije tražilo, poslušnost jest.
A kako danas stojimo mi?
Nitko nam ne viče naredbe. Nitko ne maršira u stroju. Ali smjer je određen, ne zapovijedima, nego pritiskom. Tko ne sudjeluje, smatra se problematičnim. Tko postavlja pitanja, odskače. Zato se ljudi radije priklone, jer je sigurnost iznad svega.
Zastrašujuće aktualno
Još prije više od 2.400 godina grčki filozof Sokrat opisao je deset upozoravajućih znakova propadanja jednog društva. Jednostavno ih je formulirao, oštrim tonom. I zapanjujuće su aktualni. To nije nova pojava.
– Prvo: kada najglasniji imaju glavnu riječ. Ne pobjeđuje onaj s najboljim argumentima, nego onaj koji stvara najviše buke. Danas je to lakše nego ikad.
– Drugo: kada se rad sve manje isplati. Jedni naporno rade, a drugi od toga žive. Na kraju se marljiv čovjek zapita zašto se uopće još trudi.
– Treće: kada se lukavstvo i snalaženje na prijevaru smatraju vrijednima divljenja. Tko se uspije provući, smatra se pametnim. Tko ostane pošten, smatra se naivnim.
– Četvrto: kada se moral koristi kako bi se uništili drugi. Nije važno biti bolji, nego prikazati druge lošima.
– Peto: kada je dobar ugled važniji od dobrog ponašanja. Važno je samo ostaviti ispravan dojam. Ono što čovjek stvarno radi gotovo nikoga ne zanima.
Prijevod:
– Šesto: kada djeca više ne smiju biti djeca. Od njih se prerano očekuje da sudjeluju u raspravama, zauzimaju stavove i nose teret problema s kojima se jedva mogu nositi i odrasli.
– Sedmo: kada ima više razumijevanja za počinitelja nego za žrtvu. Šteta se objašnjava, patnja se umanjuje. Odgovornost nestaje.
– Osmo: kada se apsurd prikazuje kao nešto normalno. Ono što je nekad izazivalo nevjericu danas se smatra napretkom. Tko sumnja, smeta.
– Deveto: kada je lakše prikloniti se većini nego razmišljati. Radije se prešutno složiti nego isticati. Radije pripadati nego proturječiti.
– Deseto: kada politika postane sredstvo za vlastitu korist. Obećava se bliskost s ljudima, a živi se u udaljenosti od njih. Račun uvijek plaćaju isti.
Pogubljen zato što je postavljao pitanja
Sokrat je takva pitanja postavljao javno. Previše njih i bila su previše neugodna. Optužen je za „kvarenje mladeži” i „bezbožnost”.
Godine 399. prije Krista u Ateni je osuđen na smrt. Ne mačem, ne vješanjem. Morao je popiti otrov od kukute. Učinio je to mirno; najprije su mu otkazale noge, a zatim disanje. Njegov učenik Platon opisuje tu smrt kao posljednju pouku: ostati bistre glave, ostati miran, do samoga kraja. To je mogao i zato što je, kako pripovijeda njegov učenik Platon, bio uvjeren u besmrtnost ljudske duše.
Možda je upravo to prava srž ove priče:
Sokrat nije pogubljen zato što je nešto razarao. Pogubljen je zato što je postavljao pitanja. A možda propadanje jednog društva počinje upravo ondje gdje pitanja više nisu poželjna, nego se traži samo slaganje. A obnova počinje ondje gdje čovjek ponovno postane svjestan svojega dostojanstva koje mu je darovao njegov Stvoritelj.
