Cijeli život tragamo za nekim tko bi nas prihvatio baš onakvima kakvi jesmo. Nekim tko bi otopio led u sunčanom danu. Nekim tko bi bio sigurnost, ljepota i sva dobrota u mračnim noćima.
Tragamo za čarobnjakom koji se može suočiti s našim zmajevima. Čarobnicom koja nas može promijeniti u biće kakvo smo odabrali biti, a pri tom ne primjećujemo da se to biće nalazi u zrcalu koje držimo ispred sebe, a čarobni štapić u našim je rukama.
Projiciramo vlastite holograme koje onda promatramo iz neke druge perspektive.
Mi smo kreatori svih maski koje nosimo, a koristimo ih kako bismo se zaštitili od povreda i nosit ćemo ih tako dugo dok ne naučimo ne povređivati se. Nitko nas ne može povrijediti ako mu mi to ne dopustimo, odnosno ako to ne činimo sami sebi.
Izvolite, dragi moji! Život je maskenbal. Čarobni štapić u vašim je rukama. Živio pust.
