- Džon J. Alta
- Facebook, Pixabay
Shema… Tlocrt… Ideja… Koncept… U RH, ali i u svijetu u svemu postoje dva tabora, dvije ultimativne strogoće i paradigme koje svatko nameće bez obzira na vjeru, stav, uvažavanje itd. Te paradigme su udvostručene u politici.
Prvo: imamo vjersko – ateističku paradigmu.
Drugo: imamo desno – lijevu orijentaciju.
A, imamo naravno i centar te agnosticizam koji su navodno neutralni.
Tu sad imamo mix jedne, druge u treću i četvrtu i sve moguće kombinacije s podskupinama, tako da ispada da sa baš svaki čovjek od cijelog beskrajnog niza ljudi koji su ikada živjeli i koji će ikada živjeti po nečemu razlikovao od drugog.
Desna orijentacija podrazumijeva ono što će im lijeva skupina ljudi uskratiti i obratno!
Vjerska pozicija podrazumijeva ono će im ateistička skupina uskratiti ljudi i obratno!
Naime, imamo vertikalno-horizontalni sukob ili čak Sukob, ako idemo u metafiziku.
A mi ćemo tu početi.
Aksiom – ja predmnijevam postojanje nečega, znači: postojanje kao bitak – određenje – zbilja – paradigma – čvrsta stijena – metafora – obratno. Dalje, uvaženo, razrađeno – sinteza!
Za i Ne – jednako: rješenje, kako se čini, teza, antiteza… Dalje, uzimam ideju kao počelo – odnosno Počelo! Tu izvlačim Apsolut kao beskraj i sve-Mogućnost! Od tuda izvire utjelovljenje, zbiljsko na Zemlji da se dokaže da Bog zaista postoji. U tom smislu vjerujem u Isusa Krista.
Sada, pozicija Isusa Krista – ide u sukob u četverostrukoj paraleli – vertikali – što ili tko će se za što zalagati, a što ili tko će što za koga (za što) poduzeti. Isusove Riječi, nisu badava: „Mač“, a što je dvosjekli mač? Znači mene će osporiti bilo tko tko kreće iz druge pozicije i proglasiti me „zločincem“ ili heretikom.
Naime, svijet je podijeljen. ‘Fifty-fifty’, pola, pola, 50% – 50% – svaka duša je bitna.
Raspored je takav da se od tih duša oduzima postotak i da svaka propada sukladno svojem neznanju. Što je opet upitno, jer su navodno blaženi oni koji ne znaju. Na taj način – četvrta kompozicija udvostručuje na potencije bezbroj mogućih solucija i ishoda te stajališta ili zatečenosti – prema: afinitetu, nasljeđu, obrazovanju itd.
Po mojoj procjeni, postoji tek 1% mislilaca, što nisam ja izmislio, a tek je 0.01% pravih – ortodoksnih – oriđiđi, potkrijepljenih, ne likom i djelom, već primjerom i plasmanom te sudjelovanjem i dijeljenjem – među ljudima, zabadava – sve što imaju, a ne kupuju se za ništa, već odrađuju život po smjernicama Isusa Krista. Ti će biti, nadamo se, spašeni, a ostali, će se rasporediti po čistilištu i paklu, najvjerojatnije, ukoliko nije sve šala ili varka ili konfuzija ili dubioza, ali ipak Nasljedstvo genija govori u prilog postojanju Boga i osnovnih Zapovijedi koje imaju smisla.
A religija u kojoj si rođen, ni sam ne znam što zapravo znači… Sam Rim je upitan. Sam Papa je upitan. I diskutabilan. A to se vidi, odnosno trenutno vlada: status quo – što znači da je čovječanstvo nekako izmireno, donekle, poslanjem koje je izvršeno. Tako se (samo) čini. Ne znamo što dalje ni je li baš sve dobro, korisno itd., a i pitanje je – je li sve upitno ili ne smiješ ni preispitivati sve što jest tako kako jest… Kako je sve krenulo stranputicom, a stega nad čovječanstvom sve se više intenzivira, još malo pa nećemo smjeti ni misliti pa, eto, dok još uvijek mogu i smijem, razmišljam o svemu tome što nas je snašlo.
Bog sve zna, ali Isusu će biti dosta teško izvagati baš svaki gram ljudske dobrote i pristupa tokom života, tako da će se u Raj ulaziti po Milosti Božjoj, a to nitko živ ne zna – ni kako, ni kada će Svemogući to omogućiti…
