Ne može se biti na miru pa se prešetava po dućanima. Obilasci, pokloni. Zar nema više duhovnog poklona, zar samo materijalni poklon nešto znači!? Ljudima je do temelja ispran mozak.

Radnici u trgovinama se maksimalno iskorištavaju i ugnjetavaju – postali su obični robovi, za nečije interese. Ti interesi su važniji od zdravstvenog stanja. Ljudi se ponašaju bahato i arogantno, misle da ako imaju 100, 200 eura u novčaniku, da tada mogu vladati drugom osobom. Sve se gleda kroz prizmu novca.

Najveće štetočine su poduzetnici, oni koji ništa ne rade, a sve pobiru. Sustav ne samo da je nepravedan, nego je i nakaradan. Ljudi više ne znaju što se zbiva u njihovim glavama i radi čega uopće bilo što kupuju…

A sve što se kupuje je škart iliti pak pi*darija (umjetna) koja „donosi“ „sreću“. No, ništa od toga ne donosi sreću, stvar je u ovisnosti, stvar je u tome da ljudi misle kako moraju posjedovati to i to. Na što nam to liči društvo? To je zadnji otpad ništavila i ispraznosti. Netko prvi mora reći: NE! – A onda kada svi kažu „NE“, onda će napokon i propasti taj do temelja iskvaren i truo sustav.

On počiva na novcima, a novci uskoro neće vrijediti. Ljudi će puknuti, to je neminovno. Od svega što konzumiraju, ljudi su do te mjere zavedeni da je samo pitanje kada će od zombija prijeći u hazardere i radikale.