- Elia Pekica Pagon
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
U ovom blagdanskom ozračju pokazujemo da možemo biti dobri, zar ne? Ili je to samo gluma koja će brzo proći, čim se ugase svjetla blagdanske pozornice beskrajne ljubavi i dobrote koje su zavladale među ljudima?
Biti dobar… Što to u praksi uopće znači biti dobar čovjek? I, je li to baš uvijek dobro za nas same? To nažalost često puta znači da će ljudi besramno iskorištavati našu dobrotu. Dobro je biti dobar prema pravim ljudima, onima koji to doista zaslužuju i koji će to znati cijeniti. Ali kada si dobar prema nekome tko to uzima zdravo za gotovo i samo te iskorištava bez imalo zahvalnosti – to ti u konačnici poklanja osjećaj gorčine i razočarenja, a to nije nimalo dobro za čovjekovo sveopće zdravlje.
Sjećam se kako mi je moja najdraža baka znala govoriti, kada god bih se u nekome razočarala: “Što si bolji, to ti je gore.” Imala je pravo. Kada bi se ona razočarala u nekoga, znala je reći: “Daš nekome mali prst, on bi cijelu ruku.” Tako to biva.
Oni koji vole primati nanjuše davatelje i počnu ih besramno iskorištavati. Većina predatora kad osjete da mogu, iskorištavat će te do besvijesti, a poslije, kada te niti na jednom polju života neće moći iskorištavati, zaboravit će da postojiš. Izbrisat će te iz glave, jer im nisi potreban. U njihovoj glavi ima mjesta samo za ljude koje mogu iskorištavati.
Predatori u glavi imaju samo ljude koji im služe za samopromociju, za financijske usluge, za besplatna ljetovanja, umrežavanje i tome slično. Ostali ih ne zanimaju i za njih nemaju nimalo vremena pa ih se tako neće sjetiti ni za blagdane. Poslat će čestitku samo onim ljudima na kojima trenutno parazitiraju i zaboraviti na sve one ljude koje su nekada iskorištavali. Tako to biva. Takva je priroda velikog broja ljudi.
Naše vrijeme prepuno je predatora, jer je sustav u kojemu živio postavio korist kao glavni i osnovni temelj druženja. Ljudi više nemaju vremena za neobavezna i bezinteresna druženja, jer im takva druženja kojima bi nahranili dušu oduzimaju dragocjeno vrijeme za predatorstvo, iskorištavanje nečije dobrote i stjecanje materijalne koristi. Blagdani stoga uvelike ometaju predatore, oduzimajući im vrijeme za ‘dobrotu od koje se živi’, jer ih blagdani prisiljavaju na poneko bezinteresno druženje i poneku poruku koju će možda poslati reda radi nekome iz naftalina kako bi oprali svoju savjest.
Iskorištavanje tuđe dobrote postao je glavni trend u međuljudskim odnosima, čineći dobre ljude zbunjenima i zatečenima. Jedan vlasnik teretane jednom zgodom mi je pričao kako se osjeća kao da mu na čelu piše da je budala koju se može iskorištavati. Bio je iskreno ogorčen.
Moja susjeda tako je odlučila da više neće zvati ni rodbinu ni ljude koji njezin broj nikada ne okrenu. ‘Ja sam uvijek ta koja neke ljude prva zove i prva šalje čestitke. Dosadilo mi je to. Da ja ne nazovem ti ljudi me se ne bi ni sjetili. Više takve ljude neću zvati niti im slati čestitke. Ja se sjetim njihovih rođendana, oni mojeg nikad. Tako više neće biti.’ Svaka joj čast. Shvatila je kakvi su ljudi.
Biti dobar je dobro, ali selektivno, prema pravim, dobrim ljudima koji su prema nama dobri, a ne prema nekome tko će te samljeti, iskoristiti i kasnije zaboraviti da uopće postojiš.
Tek kada dođu teški dani, a oni nažalost dolaze svima, tek onda vidimo tko su nam pravi prijatelji, a rame za plakanje dobit ćeš od sasvim neočekivanih ljudi, a ne i od onih kojima si godinama nesebično pomagao…kada si bio samo dobar čovjek, jednostavno zato jer si takav i voliš pomoći, ne razmišljajući o tome kome pomažeš. Ali, sljedeći put kada te preplavi val dobrote, pitaj se – zaslužuje li ova osoba moju pozornost i još više moju dobrotu na kojoj želi parazitirati? Pažljivo rukujmo s dobrotom. Nju treba zaslužiti i treba ju cijeniti svatko kome ju poklanjamo. Kada s druge strane izostane poštovanje prema nama i zahvalnost, dignimo ručnu i prestanimo biti budale. Znajmo s kim imamo posla.
Božić je. Svatko je od nas u svom miru, u miru svojih misli, previranja i osjećaja. Stižu nam svima sa svih strana lijepe poruke od naših znanaca… Sve nas to vraća jedne drugima u zagrljaj i povezuje nevidljivim nitima duha istinske ljubavi i duhovnog zajedništva. Dobrim ljudima sve je to sasvim normalno, jer oni se tako blagoslovljeno ponašaju tijekom cijele godine, dok su oni drugi (poslanici Nečastivog, op. a.) na teškim mukama i jedva čekaju da blagdani prođu. Ide im na živce sva ta silna dobrota od koje ne mogu imati baš nikakve koristi. Ne pada im napamet duhovno se nahraniti. Ne razmišljaju o tome što je pravo bogatstvo, ono koje vrijedi za vječnost. Za njih vrijedi samo ovozemaljsko, opipljivo blago. Takvima blagdani teško padaju. Dobri ljudi ovih su zato dana svoji na svome i to je dobro. Uživajmo okupani istinskom dobrotom boreći se zajedno za bolji i pravedniji svijet, prijatelji.
Digitalno doba omogućilo je ljudima ‘odrađivanje’ čestitanja putem aplikacija. Nekada je to bilo drugačije i ljudskije. No, eto, svako doba nosi svoje. Promatram sve nas. Prilagodili smo se. Predali smo naše lijepe želje u ruke aplikacijama. Većinu vremena tako provodimo tipkajući po mobitelima i šaljući jedni drugima poruke pune lijepih želja. Nekada smo to činili uživo, mnogi će se sjetiti… Umjesto skrolanja, zagrlimo radije ljude koji su kraj nas, jer oni su najviše vrijedni naše pozornosti i naše ljubavi. To su oni ljudi koji su uvijek tu i na koje se uvijek možemo osloniti.
Toplina i otvorenost ljudskih srdaca čini ove blagdanske dane posebnima pa se s pravom svake godine iznova pitamo – zašto ne bismo bili tako puni dobrih želja jedni za druge ljude tijekom cijele godine? Lijepa riječ, lijepa gesta, pa i ona najmanja mogu učiniti čudo. Vjerujem u to. Ljubav može iscijeliti čovjeka. Ljubavlju iscjeljujemo jedni druge i cijeli ovaj svijet. Ali još je ljepše kada to činimo svaki dan, a ne samo u vrijeme blagdana kada se cijeli svijet pretvori u veliku pozornicu dobrote i ljubavi.
Budimo tako blagdanski raspoloženi tijekom cijele godine. Zašto bismo to bili samo ovih dana kada svima želimo sve najbolje i odjednom se svi jako volimo, kako bismo se tijekom godine gledali preko nišana. To je krajnje licemjerno.
Pravi vjernik je čovjek koji čini dobro i koji iskreno voli, a ne onaj koji obilazi crkve misleći kako Bog osobno tamo stanuje. Koje li zablude. Bog zna tko su pravi vjernici i kome ne trebaju posrednici za komunikaciju s njim. Bog zna što je tišina i što je mir. Bog zna kome će se obratiti i na koji način. On nema glasnogovornike. Nisu mu potrebni. On treba čista srca ispunjena ljubavlju. Jedino u njima stanuje.
Sretni ste ako je oko vas vaša draga obitelj, ako vas je puno za stolom, ako se čuju pjesma i smijeh. To je sreća. Budite zahvalni Bogu na tome. Sreća je prava jedino onda kada se dijeli s drugima.
Sjetimo se svih naših najmilijih i podarimo im svu našu ljubav. Ali, sjetimo se i svih onih ljudi koji su danas sami i koje nema tko zagrliti i reći im koliko su voljeni. Ti se ljudi ovih blagdanskih dana osjećaju posebno usamljeno, zaboravljeno i odbačeno.
Sjetimo ih se i pokažimo im da nisu sami. Pokažimo im da su i oni dio naših života i naših obitelji. Uljepšat ćemo život i njima i sebi. Predivan je osjećaj iznenaditi nekoga samim time što smo ga se sjetili i omogućili mu da ne bude sam. Nemojmo dozvoliti da se nitko koga poznajemo osjeti usamljeno.
Jeste li se sjetili nekoga tko je usamljen i kome bi vaš poziv ili posjeta puno značili? Jeste li ovih blagdanskih dana iznenadili nekoga kojom lijepom gestom ljubavi? Jeste li ljudima koji vas okružuju darovali sebe? Činite li to tijekom cijele godine? I, čuvate li svoju dobrotu za prave ljude ili ju i dalje bez razmišljanja dijelite i predatorima koji to ne zaslužuju?
Rasteretite se i poklonite svoje vrijeme vrijednim dušama. Ostalima poklonite tišinu i mir vašeg nejavljanja. Zašto biste bili jedini čovjek koji se uvijek nekome prvi javlja kao što je to do jučer bila moja susjeda. Sada je rasterećena i slobodna. Javlja se samo onim ljudima s kojima osjeća uzajamnost u izgradnji kvalitetnih međuljudskih odnosa.
Dragi prijatelji, dragi moji braćo i sestre, vama i vašim najmilijima od srca želim sve najbolje, čestit vam i blagoslovljen Božić te sve najbolje u nadolezećoj nam 2026. godini!!!!! Neka nam stigne polako, tiho, na prstima i neka nam svima potraje što duže i ispuni sve one želje koje još strpljivo čekaju svoj ispunjenje. Nikuda nam se ne žuri. Neka sporo idu sati. Neka svaki novi trenutak traje što duže. Živjet ćemo polako i vjerovati da su čuda moguća i da je moguće zaustaviti vrijeme.
Bilo bi dobro da se ovih dana sjetimo i onog najvažnijeg – da smo svi mi jedna velika obitelj, da smo svi mi braća i sestre…. i nemojmo to zaboraviti tijekom cijele godine… Možda će tada blagdani prestati biti licemjerna pozornica loše odglumljene dobrote i ljubavi kojih u ostale dane među ljudima nema ni u tragovima, već isključivo u rijetkim i stvarno iskrenim i lijepim međuljudskim odnosima u kojima se uzajamnost podrazumijeva.
Voli vas vaša Elia
