Koliko je klimatskim aktivistima stalo do velikih umjetničkih djela, toliko je danas većini ljudi stalo do drugih ljudi. Toliko o sveopćoj društvenoj klimi. Ako je suditi po međuljudskim odnosima, mislim da se prije radi o globalnom ledenom dobu, nego o zagrijavanju planeta. Ljudi nikada nisu bili hladniji jedni prema drugima. Veliki broj ljudi ponaša se robotizirano, misleći očito da je to sada trend i da s takvim ponašanjem visoko kotiraju u očima svojih poznanika, ne znajući da su zapravo upali u zamku moćnika kojima upravo takvi – hladni međuljudski odnosi pogoduju u provođenju paklenih planova porobljavanja čovječanstva.

Što hladnije to bolje. Tako je to danas. Hladnoća ljudima pruža lažni sigurnosni štit od bilo kakvih povreda. Kriju se iza ledenih zidina, misleći kako ih to čini nad-ljudima. U izopačenom i već napola po WEF-u resetiranom novo-normalnom svijetu pokazivanje emocija smatra se staromodnim. Hoćemo li dozvoliti globalistima da nastave provoditi svoje paklene planove ili ćemo im se ipak na bilo koji način suprotstaviti?

Na sve strane ljudi tipkaju poruke jedni drugima umjesto da pričaju, odrađuju odnose s drugim ljudima putem lajkova, svakodnevne obveze rješavaju putem aplikacija, voze pametne automobile sa zatamnjenim staklima, liječe svoje dijagnoze eksperimentalnim pametnim lijekovima, a bez pametnih telefona više ne mogu ni zamisliti život.

Transhumanizam nije daleko. Vrlo je blizu. Ljudi imitiraju robote, a roboti ljude. Pripreme za nastavak resetiranja su u tijeku. Neki dan zvala sam jednu tvrtku koja je svojoj automatskoj sekretarici dala žensko ime, htjedući na taj način pridodati humane osobine telefonskom robotu s kojim možemo komunicirati jedino putem pritiskanja brojeva koji predstavljaju razna područja našeg interesa.

Tehnološki divovi i ostale velike korporacije sve se više ograđuju od svojih klijenata ili korisnika omogućavajući nam jedino jednosmjernu komunikaciju – onu u kojoj smo mi pošiljatelji poruke na koju nećemo dobiti odgovor ili ispunjavatelji nekih obrazaca koje nitko nikada neće pročitati niti na njih odgovoriti.

Najbolji primjer za to je naš pokušaj ljudske komunikacije s tvrtkama kao što su Google ili Meta (Facebook). Namjerno naglašavam ljudsku komunikaciju koja je u biti nemoguća s tim tvrtkama, jer posvuda nam se nudi robotizirana i automatizirana i, ono što je najgore – jednosmjerna komunikacija. Jedini odgovor koji možemo očekivati je automatski generirani odgovor nekog robota, ali to se niti ne može računati kao odgovor – to je čista prijevara.  

Digitalizacija naših života ne može proći bez posljedica, a dehumanizacija naših odnosa je najtužnija nuspojava tog nametnutog nam digitalnog svijeta. Ne znam radi li se o nekom globalnom programiranju ljudi ili čemu, ali ako malo bolje promotrite međuljudske odnose, shvatit ćete da među ljudima ima sve manje empatije, a sve više bezosjećajnosti, sve više materijalizma, a sve manje duhovnosti.

Mizantropija je nova filantropija. Egoizam je novi altruizam. Glupost nova pamet. Grabežljivost nova skromnost. Bahatost nova pristojnost. Nenormalno je novo normalno. Ovom je svijetu definitivno potrebno resetiranje, ali zasigurno ne ono koje nam nude i kojeg već naveliko provode globalisti, već jedno resetiranje sasvim suprotno njihovom resetiranju.

Sve dok svatko od nas vidi svijet isključivo kroz svoju prizmu, nećemo se pomaknuti niti milimetra u smjeru boljeg svijeta. Tek kad uspijemo vidjeti svijet očima drugog čovjeka i zamisliti se u njegovoj ili njezinoj situaciji bar na tren, tek tada se možemo nadati spasu čovječanstva.

Bolji svijet nadohvat je ruke, blizu je cijelo vrijeme od pamtivijeka, ali nam stalno odmiče, jer je čovjek čovjeku već vjekovima u većini slučajeva vuk, umjesto da odluči biti čovjekom. Moćnike možemo pobijediti jedino zajedništvom, jedino ako smo spremni biti sretni zbog tuđe sreće i pomoći jedni drugima.

Uvijek se putem života nađe tako časnih i lijepih iznimaka, ali su uistinu rijetke. Premalo je tih dobrih plemenitih duša koje lutaju svijetom, zato ih i toliko cijenimo. Kada ih sretnemo, osjećamo se kao da smo dobili najljepši mogući poklon. Onako iscrpljeni i promrzli od hladnoće ledenog svijeta, stigosmo napokon pred toplo ljudsko lice, kojeg li olakšanja, kojeg li odmorišta, koje li oaze u pustinji. To su trenuci za pamćenje. To su najveći blagoslovi života. Dobri, plemeniti ljudi čija blizina grije naše duše poput najtoplijeg obiteljskog kamina…

Preveliki je broj energetskih i pravih vampira žednih naše krvi – u prijevodu – onih ljudi koji uživaju u tuđim nevoljama, hraneći se njima. Ako nevolja nema, sami će ih izazvati i osmisliti kako bi nam uljepšali živote. Uostalom takvi danas vladaju svijetom, jer nismo bili dovoljno budni da ih u tome spriječimo na vrijeme. Bal vampira stalno je u tijeku. Cijeli ovaj svijet neprijatelji ljudskosti pokušavaju pretvoriti u jedan veliki bal vampira koji će sve nas ostale progutati.

Gotovo svakodnevno se borimo s tim vampirima na ovaj ili onaj način. Piju nam krv, oduzimaju nam dragocjeno vrijeme, lažu nam u lice, varaju nas i uništavaju na sve moguće načine, šireći bahato i samouvjereno svoju negativnu energiju na sve strane, znajući da sile zla vladaju svijetom, ili ako ćemo biti precizniji – njihovi ljudi.

Kako se boriti protiv tog posrnulog novo-normalnog svijeta? Mnogi su ljudi nažalost odustali od te borbe, misleći kako su sve bitke protiv moćnih negativaca unaprijed izgubljene, ali ima nas koji još uvijek nismo odustali i koji vjerujemo da još uvijek sve može biti bolje, pozitivnije i drugačije.

Krenimo pozitivnom energijom u smjeru one negativne kako bismo ju neutralizirali. Krenimo osmijehom prema svakom mrkom licu. Učinimo dobro djelo nekome za koga znamo da ne voli činiti dobro. Na svaku provokaciju odgovorimo zahvalnošću, na drskost dobrotom. Na psovku lijepom riječju. Na nemir mirom. Na neku glupost ignoriranjem. Na bezosjećajnost – emocijama.

Zlo je postalo predominantno i danas nam je više nego ikada do sada potrebna toplina koja će zamijeniti hladnoću. Potreban nam je plamen ljubavi koji će otopiti led kojim su okovani međuljudski odnosi. Potreban nam je topli osmijeh koji će zamijeniti rezignirane izraze lica nalik maskama. Potrebna nam je ljudskost koja će zamijeniti neljudskost. Potrebna nam je dobrota koja će pobijediti svako zlo. Potrebna nam je detoksikacija od svega negativnog čime nas ovaj posrnuli svijet pokušava napuniti i bijeg od svega umjetnog kako bismo se mogli vratiti našem izvoru, našoj ljudskoj prirodi i jedni drugima u zagrljaj.

Jednom kada našim srcima zavlada toplina, ovaj svijet bit će nam više nego zahvalan. Potrebni smo mu, on neće i ne može postati bolji bez naše pomoći. Potreban nam je čarobni ključ koji će otvoriti vrata iza kojih se krije bolji, pravedniji, humaniji i plemenitiji svijet…

Taj čarobni ključ boljeg svijeta cijelo je vrijeme u našim rukama. U rukama sviju nas. Nemojmo više čekati… Vrijeme je da shvatimo kako smo potrebni jedni drugima.