- Elia Pekica Pagon
- Arhiva portala Epoha, Željko Koprolčec (autorica), Pixabay AI (pozadina)
S jedne strane mudraci novog doba savjetuju nam da svakako ostanemo autentični i svoji, unatoč forsiranju jednoobraznosti koja tobože nudi ljudima nekakvu lažnu sigurnost opstanka, a kad smo svoji i kad otvoreno iznosimo svoje stavove, gle čuda, to odjednom postaje opasno, jer neistomišljenici su nemilosrdni, spremni su i ubiti nekoga, ako netko ne misli kao oni. Sve je to pomno isplanirano kako bi običan čovjek u konačnici, vidno preplašen vidjevši što se događa s ljudima koji misle naglas, prestao misliti kada shvati da je misao kao takva postala opasna i da mu je najpametnije ne misliti ništa ako želi mirno živjeti.
I, što sad? Zar smo počeli cenzurirati jedni druge? Još ćemo cenzore ostaviti bez posla ako tako nastavimo. Što će onda ti (ne)ljudi jesti? Od čega će živjeti cenzori kada ljudi sami svojim besramnim ponašanjem svakodnevno svojim međusobnim sukobima jedni druge ušutkuju i cenzuriraju?
Ovdje uopće ne mislim na jedne ili druge neistomišljenike, odnosno ne mislim na desne ili lijeve neistomišljenike, jer i jedni i drugi su jednako opasni kada su ekstremni u svojim stavovima, odnosno u svojoj spremnosti da smaknu nekoga samo zato što ne vidi svijet njegovim ili njezinim očima. Tko si to uzima za pravo da mu se mora sviđati nečije mišljenje i da nekome može nametati svoje stavove? Nemamo li svi pravo na svoje mišljenje?
Nisu ovdje problem samo notorni cenzori koji se bore za nametnuti narativ, njima je to samo posao koji hladno i bez ikakve strasti i emocija izvršavaju za dobar novac. Još su veći problem takozvani dežurni neistomišljenici koji bi se do krvi borili s drugima koji ne misle kao oni i koji bi najradije živjeli u svijetu u kojemu svi misle isto što i oni.
To nema veze s tolerancijom. Kako ti ljudi uopće mogu tu riječ uzimati u usta i potom ušutkivati svakoga tko ne misli kao oni? Kakve veze takvi ljudi mogu imati s bilo kakvom tolerancijom? Nikakve, naravno. Oni toleriraju samo nekoga tko gleda na svijet kao i oni. To su ekstremisti. I uopće nije važna njihova vjeroispovijest ili možda ateizam i bezbožništvo, jer ekstremist je ekstremist, kojemu se god Bogu molio ili ne molio.
Ekstremist je bolestan čovjek kojemu treba liječenje i stručna pomoć. To je čovjek koji ne može podnijeti ljude različite od sebe čiji stavovi se kose s njegovima. Može takav čovjek imati ne znam kakve titule i biti visoko obrazovan, ali ako je ograničen u pogledu suživota s ljudima različitih pogleda na svijet, tada s tim čovjekom nešto nije u redu, jer nije usvojio osnovne norme civilizacijskog ponašanja.
Jednako su licemjerni i nevjernici koji govore o nekoj toleranciji, a onda se rugaju vjernicima i veliki vjernici koji promoviraju ljubav prema svim ljudima, jer ‘svi smo mi braća i sestre’ i onda javno pljuju po toj istoj braći i sestrama, svojim neistomišljenicima. Takvi veze s Bogom nemaju. I jedni i drugi boluju od iste bolesti, zaraženi su mržnjom prema drugima i drugačijima, mogli bismo reći da su po zanimanju ‘gorljivi neistomišljenici’ i to je jedino gorivo koje ih pokreće. Jedva čekaju pronaći nekoga koga će uzeti u obradu kao svog neistomišljenika.
Tipičan neistomišljenik u stalnoj je potrazi za svojim neistomišljenicima. Njega istomišljenici previše ne zanimaju, s njima ne puni svoj rezervoar. Neistomišljenici ga napaljuju i ispunjavaju posebnom radošću i strašću. To je čovjek koji vidi i čuje samo sebe i svoje mišljenje koje smatra neprikosnovenim i jedinim ispravnim. To je čovjek koji jedini zna prave povijesne činjenice bolje od bilo kojeg povjesničara. On je usamljen otok koji ne podnosi ni sebe ni druge ljude. Svakome će naći manu i neki razlog zbog kojeg će se udaljiti od drugog čovjeka.
Mizantrop. Ujutro mrzi sebe za što ima sto razloga, a poslije podne cijeli svijet za što ima još i više razloga. Čovjek je to koji je u sukobu sa sobom uvijek bez problema nađe sto razloga za sukobljavanje s drugima, jer to mu je u krvi. Takvi mizantropi idealan su proizvod globalnih moćnika i njihovih lokalnih slugu. Što više ima takvih ljudi koji ne vole ni sebe pa tako ni druge, to bolje za vladarice i vladare. Takvi njima najviše trebaju, a ne ljudi koji šire ljubav i promoviraju mir i slogu među ljudima. Moćnici ne podnose ljude koji žele graditi bolji i pravedniji svijet. Njima trebaju mizantropi, očajnici, osamljenici puni bijesa, igrači računalnih igara u hudicama, zombiji bez mozga, neistomišljenici, kontraši, svaštari i ništarije novog doba koji žive za podjele i koji se hrane sukobima. Njih ne zanimaju graditelji mostova, već graditelji ograda i zidova.
Neistomišljeništvo je postalo opasan trend koji u ovim i širim prostorima radi razdor među ljudima već desetljećima i čini se da se ljudi još uvijek toga nisu nasitili te još i žešće nastavljaju s glupim podjelama, od kojih nitko nikada nije profitirao. Od podjela profitiraju jedino moćnici koji vladaju svijetom i čiji je cilj dijeliti ljude na što više načina kako bi svima nama mogli što lakše upravljati i manipulirati.
Što neistomišljenici misle – da bi uniformirano istomišljeništvo moglo spasiti svijet od propasti? Kako su smiješni. Ti ljudi su stvarno priglupi. Nikada nećemo svi isto misliti ni o čemu. Svatko je čovjek za sebe, ali to ne znači da ne možemo pronaći način za naš ugodan suživot i miran i siguran život koji je u interesu svih nas. Trebali bismo gledati koji su nam zajednički interesi, a ne tražiti razloge kako bismo se sukobljavali jedni s drugima. Vrijeme svima leti i svakoga ga dana imamo sve manje.
Tim sukobima i podjelama ne bismo više smjeli pokloniti niti sekunde našeg dragocjenog vremena. Previše je vremena do sada potrošeno na te gluposti i trebamo odbiti biti slušatelji samozvanih uličnih političara koji promoviraju neke svoje stavove i svoje povijesne istine. To su psihijatrijski slučajevi koji nisu dijagnosticirani, a mi ne možemo biti njihovi psihijatri niti im možemo pomoći.
Ne zanimaju stoga me ničija povijesna i ideološka naklapanja. Ne mogu im prepisati lijek. Trebali bi krenuti svojim obiteljskim liječnicima kako bi se posavjetovali s njima u vidu daljnjeg liječenja. Čemu to služi? Koga to zanima? Ljudi koji se time bave su svi redom bolesnici i ovi i oni, i lijevi i desni, i gornji i donji. Koliko su nam samo vremena ukrali s tim svojim glupostima. Ne zanimaju me, jer nisam doktorica medicine, a jedini način na koji ih oduvijek vidim je kao nedijagnosticirane pacijente.
Zanima me prosperitet ovog društva. Zanimaju me ljudi koji traže rješenja za bolji, pravedniji i sigurniji svijet, zanimaju me kreativni ljudi koji nešto stvaraju, koji se bore za nove vrijednosti i oko sebe šire optimizam i nadu, a ne ljudi koji štuju bezvrijednosti i koji nemaju drugog posla nego da truju svoj okoliš svojim naklapanjima i svojim nihilizmom, kradući drugim ljudima vrijeme.
Globalisti su prokušanom metodom ‘divide et impera’ (podijeli pa vladaj, op. a.) došli na svoje. Ljudi su i previše otuđeni jedni od drugih. To je za naše vladare idealno. Sada će globalni vladari u miru početi nadzirati i privatnu komunikaciju među svima nama, moći će kada god požele uzimati naše OIB-e, šifre, lozinke, pinove za ulaske u naše račune, aplikacije za komunikaciju i ostalo. Činit će od nas majmune svih vrsta kako bi nastavili vladati svijetom, odnosno svima nama još i više nego danas. Svakim danom sve više.
Previše je na svijetu nenormalnih ljudi koji bi rado nametali svoje stavove drugim ljudima pa čak i ubijali ljude koji su po bilo čemu različiti od njih. Čudnog li svijeta. Sve o čemu se donedavno govorilo da je neprimjereno i politički nekorektno, danas je postalo novo (ne)normalno. Gleda se vrlo otvoreno sve – i nečija boja kože, i nečije mišljenje, i nečija nacionalnost, i nečija vjeroispovijest, bilo što što bi moglo biti razlogom sukoba među ljudima.
Raznolikost je, dakle, postala veliki problem globaliziranog svijeta. Lonac za taljenje je opasno uskuhao, a kakav će biti ishod kad taj lonac prekipi, pokazat će vrijeme. Ljudi se ponašaju kao da jedni druge ne podnose. Rijetki su ljudi željni istinske ljubavi i zajedništva. Svi samo iskaljuju svoj očaj na prvom čovjeku na kojega naiđu. Ljudi su ljudima mete i predmeti iživljavanja i izražavanja pasivno – agresivne mržnje i zlobe, umjesto da su jedni drugima prijatelji. Svijet je krenuo u lošem smjeru i umjesto da se zaustavi i da ljudi napokon progledaju i vide što se zapravo događa, svijet poput brzog vlaka nastavlja juriti u tom pogubnom smjeru za sve nas.
Ljudi često znaju pitati – a koje je rješenje problema suvremenog surovog svijeta? Zar nismo već više puta rekli koje je rješenje? Rješenje ovog problema započet će kada prvi susjed prvog susjeda pristojno pozdravi, jer je to red. Rješenje će početi kada se djeca u školi prestanu svađati oko gluposti i počnu jedni drugima biti prijatelji.
Rješenje će početi kada ljudi prestanu gledati u svoje mobitele i počnu primjećivati jedni druge, dakle – ljude oko sebe. Rješenje će početi kada mladi ljudi ponovno počnu poštivati starije ljude od sebe i prepuštati im sjedala u javnom prijevozu. Rješenje će početi kada na svijetu počne biti manje disfunkcionalnih obitelji u kojima djeca odrastaju u nemogućim uvjetima bez ikakvog nadzora socijalnih službi, a takvih je (ne)obitelji iliti (anti)obitelji danas i previše.
Rješenje će početi kada se prestanemo baviti poviješću i počnemo živjeti u sadašnjosti. Rješenje će početi kada se prestanemo bojati biti autentični, kada počnemo govoriti DA onda kada to želimo i kada počnemo govoriti NE onda kada se tako osjećamo. Svaki puta kada ne izgovorimo ono što nam unutarnji glas govori znači da u tom trenutku iz nekog razloga nismo autentični, nego da smo konformisti i da se bojimo ovog vrlog novog svijeta i njegove osude. Čega se mi to i koga se mi to bojimo?
Svatko od nas ima pravo biti svoj i misliti što god želi te živjeti život kakav god želi. Svaki put kada gušimo sebe i svoju autentičnost uime uniformiranosti i ukalupljivanja u nemisleću masu, radimo protiv sebe. Budimo svoji bez obzira na okolnosti koje od nas traže da budemo nešto drugo ili netko drugi. Ovaj nas svijet treba kao autentične i originalne pojedince, a ne kao šutljive i hipnotizirane konformiste, konvertite, kameleone i licemjere. Nije pravilo da moramo pričati samo s našim istomišljenicima kako bi nam bilo ugodno. Možemo ugodno pričati i s našim neistomišljenicima ako su umjereni, normalni ljudi puno razumijevanja koji su spremni čuti drugačije mišljenje, a ne ekstremisti željni sukoba.
Nečije mišljenje ne bi smjelo nikoga niti smetati niti ugrožavati, kao ni biti bitnije od činjenice da smo svi mi ljudi koji živimo na istom planetu i da je mir i ljubav naš zajednički interes. Ratovi nisu nešto što bi ikome trebao biti interes. Problem je samo u tome što su ratovi danas postali unosan posao od kojeg elite profitiraju, dok u istima kao kolateralne žrtve stradaju nedužni ljudi.
Upravo zbog toga elita ne želi skončati ratove, već produžuje njihovo trajanje u nedogled. To već postaje mučno za pratiti. Mogu oni sve te ratove prekinuti u trenu, ali teško im je prekinuti ratove dok na njima zarađuju. Ne. Pravi neprijatelj nije nam ni prvi susjed niti neki neistomišljenik, pravi neprijatelji svih nas su neljudi s vrha piramide koji s lakoćom upravljaju svima nama i sretni su što im se nitko ne suprotstavlja i što smo međusobno krajnje otuđeni i hipnotizirani trivijalnim temama koje nam nude plaćeni mediji, odnosno propagandisti globalizma. Dok neistomišljeništvo hara svijetom poput najveće prijetnje, globalisti trljaju ruke.
Da. Rješenje itekako postoji i nudimo ga ovdje i sada. Rješenje je ljubav prema životu kao takvom i drugim ljudima kao takvima. Ako smo svi braća i sestre, zašto se tako ne ponašamo? Rješenje će početi kada ljudi ponovno postanu ljudi i prestanu se ponašati kao bešćutni roboti. Rješenje će nastupiti kada svijetom zavlada ljubav i kada sa scene nestanu ljudi sukoba i tragači za neistomišljenicima. Jedino ljubavlju možemo iskorijeniti mržnju. Jedino zajedništvom možemo pobijediti podjele. Jedino probuđenom sviješću možemo vidjeti u što se ovaj svijet pretvorio dok smo desetljećima spavali.
Čovjek kao pusti otok nasred mora koji još k tome traga za neistomišljenicima nije rješenje problema. On je samo još jedan promotor mržnje. Nisu rješenje problema ni naša raznorazna i međusobno sukobljena mišljenja. Neka svatko misli što god hoće, ali jedni druge trebamo prije svega poštivati kao ljude. Ponavljam, rješenje problema nisu naša ista ili različita mišljenja, već naše ruke koje trebamo početi spajati i pružati ih jedni drugima kako bismo preživjeli, neovisno o tome što tko od nas misli. Neka nas tuđa mišljenja ne ugrožavaju. Poklonimo svakome čovjeku mir i ljubav i očekujmo isto zauzvrat. Budimo promotori ljubavi, zajedništva i sloge među ljudima kada god nam se za to pruži prigoda.
