A, što se događa nakon blagdana? Nakon blagdana, kao da se svijetla pozornice ugase i većina ljudi odjednom ponovno navlači svoje pohlepne i sebične maske. Zastrašujuće su to kolektivne transformacije kojima svjedočimo. Danas smo dobri i suosjećajni, a već sutra jedni druge nećemo ni primijetiti na ulicama.

Blagdanska čarolija međuljudskih odnosa ukrašena šarenim poklonima i čestitkama s izuzetkom iskrenih obiteljskih okupljanja sasvim sigurno ne predstavlja iskrenu povezanost među ljudima, niti iskreno suosjećanje. To je samo trenutna iluzija onoga što bi ljudskost trebala biti u sve dane.

Pitam se – zašto ljudi nisu tako dobri jedni prema drugima tijekom cijele godine? Zašto nam je potreban diktat blagdanskih datuma kako bismo jedni drugima pružili ruke i uputili jedni drugima lijepe želje? Ljudi očito vole kada im se nešto diktira. No, zašto im se treba diktirati ljudskost? Zar ljudi ne bi trebali biti ljudi sami po sebi? O tome razmišljam ovoga Božića.

Razmišljam između ostalog i o tome kako unatoč činjenici da sve religije svijeta nose u sebi neke lijepe i humane poruke i kao takve bi mogle pronaći u sebi mjesta za toleranciju različitosti ili bolje reći raznolikosti, još uvijek, i to iz dana u dan sve više i intenzivnije, služe kao podloga za razdore među ljudima. Najgore je svjedočiti ekstremnim religijskim diktaturama raznih vrsta koje otvoreno rade na uništenju svega što nije ‘njihovo’ i žele pokoriti ostatak svijeta uništavajući religijske tradicije drugih i drugačijih od njih.

Sada možemo biti sigurni u to da ovaj svijet iz dana u dan srlja u sve veći ponor i postaje sve opasnije mjesto za život. Globalizacija u tom smislu ne donosi ništa dobro. Raznolikost je dobra onda kada postoji međusobna tolerancija i razumijevanje među ljudima, kada ljudi istinski poštuju jedni druge i kada svačiji običaj i svačija tradicija imaju svoj težinu. No, kada svjedočimo razdorima i sukobima među ljudima temeljenima na različitostima, tada se s pravom bojimo opasnog globaliziranog svijeta u kojemu će kao u džungli u budućnosti prevladati oni divlji, a ne pitomi ljudi koji u susretu s divljacima koji im nameću svoja pravila ponašanja mogu samo biti pokoreni.

Pitajmo se stoga – kako ćemo jednoga dana spasiti pitomost od divljaštva i surovosti? Kako ćemo sačuvati mir u našim srcima kada mu jednom nemir pokuca na vrata s namjerom da ga naruši? Kako ćemo ljubavlju pobijediti nečiju mržnju pod egidom borbe protiv raznolikosti?

Kakvu ćemo priču tada pričati o toleranciji i raznolikosti kao bogatstvu svijeta kada podivljali borci protiv različitosti požele skrojiti svijet po svojoj mjeri i obojiti ga u neke svoje boje? Gdje će biti ta famozna tolerancija kada jednom počne nečija nasilna borba za nametanje njihovih pravila igre ostatku svijeta? Hoćemo li se u tim trenucima znati izboriti za očuvanje svih naših običaja i tradicija? Sve su to pitanja koja danas muče mnoge ljude diljem svijeta.

Želja mi je da u srcima svih ljudi ovog Božića zavladaju ljubav, dobrota i mir i da svijet kao u nekoj bajci zauvijek prestane biti zastrašujući vrtuljak svega lošeg što se iz njega moglo izvući.

Učinimo sve kako bismo sačuvali naš unutarnji mir, koliko god nam se to ponekad činilo teškim i izazovnim. Poštujmo jedni druge i sačuvajmo i njegujmo naše lijepe odnose s dobrim ljudima koji su naš najveći blagoslov i najdivniji mogući poklon. Pomozimo ovom posrnulom svijetu da u njemu opstane sve ono dobro što se od njega može izvući. Vjerujmo u pobjedu dobra nad zlom, u pobjedu ljubavi nad svakom mržnjom.  

Svim prijateljima portala Epoha od srca u moje osobno ime i u ime članova naše redakcije želim čestit i blagoslovljen Božić uz najljepše želje na svim poljima života!