- Elia Pekica Pagon
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
Mogu donekle razumjeti ljude koji su izdašno plaćeni za to da se bave politikom i raznim ideologijama, koji su plaćeni da javno glume nekakve ljude tobože suprotstavljenih stajališta, kako bi kasnije, kada se ugase kamere, zajedno uz osmijehe prevaranata koji misle kako su još jednom svojim nastupom uspjeli zavarati bezglavi puk, išli na još jednu u nizu njihovih degustacija po restoranima.
Mogu razumjeti i medijske poslušnike i ostale plaćene klaunove ovog cirkusa koji su više nego dobro plaćeni da provociraju publiku svojim razornim djelovanjem i planskim potenciranjem daljnjih društvenih podjela. Ali, nikada neću razumjeti dokone ljude koji upadaju u te njihove zamke i nastavljaju besplatno raditi za te lokalne pijune u rukama globalnih moćnika u svoje slobodno vrijeme.
Ne mogu razumjeti ljude koji uludo troše dragocjeno vrijeme svoga života na beskrajna ideološka prepucavanja. Oni nisu ni svjesni da samim time doprinose lošoj društvenoj klimi, a da ih za to nitko nije platio. Žalosno. To me podsjeća na samozvane političare iz Hyde Parka u Londonu gdje sam provela veliki dio svoga života.
Podsjetimo, Speakers’ Corner u Hyde Parku najstarija je svjetska platforma za ‘slobodu govora’, smještena u blizini Marble Archa, gdje svatko nedjeljom može javno nastupati, držati govore i monologe, recitirati svoju poeziju, odati se beskrajnoj logoreji, javno raspravljati s publikom i dati si oduška na polju slobode govora.
Probudimo se dragi moji ljudi, počnimo cijeniti svoje vrijeme i poklonimo ga pametnijim stvarima. Shvatimo već jednom da postoje prošlost, sadašnjost i budućnost. Napustimo prošlost. Počnimo mijenjati sadašnjost i radujmo se boljoj i ljepšoj budućnosti. Razjedinjenost društva u prijevodu znači njegovo urušavanje i propadanje. To nikome ne treba. Ne znam otkud tim uličnim i virtualnim političatima vrijeme i volja za takvo što? O kojoj povijesti oni uopće pričaju?
Trebali bismo znati da u ovim prostorima mi nažalost nemamo jednu jedinu jedinstvenu povijest koja obuhvaća sve nas na jednak način niti nažalost u jednakoj mjeri ako je suditi po medijskoj pokrivenosti raznih sekvenci naše povijesti iz koje mediji već godinana tendenciozno i selektivno objavljuju svoje priloge naglašavajući ono što im u danom trenutku odgovara kako bi raspirili društvenu vatru, sramoteći tako i sebe i medijsku struku. Čineći to prestaju biti objektivni i relevantni.
Upravo zbog svega toga ne možemo više nastaviti živjeti u prošlosti i biti jedinstveni. Ne možemo. To je izgubljeno vrijeme i unaprijed izgubljena bitka za sve sudionike iste.
Jedina prava istina je ta da mi imamo onoliko povijesti koliko god svih nas još ima, jer svaka obitelj ima svoju specifičnu povijesnu priču koju vrijedi čuti, ako netko želi biti ozbiljan i objektivan povjesničar. Usporedbe nisu moguće, a međusobne tolerancije ionako nema niti će je ikada biti ako obični ljudi nastave upadati u klopke plaćenih provokatora.
Tim ljudima koji se na loš način bave poviješću, a nisu povjesničari očito je dosadno u životu, nemaju nikakve zanimacije, nikakve hobije, nikakve ideje niti inicijative za pokretanje novih projekata, nikakve pokretačke snage koja bi ovo društvo vukla prema naprijed ili prema gore, a ne da ga svojim otrovima motiviraju da se nastavi valjati po blatu vlastite prošlosti, umjesto da se svi zajedno vratimo u sadašnji trenutak i okrenemo prema boljoj budućnosti.
Globalistima odgovara naša razjedinjenost, jer žele manipulirati svima nama, a mi, umjesto da se okrenemo jedni prema drugima i pružimo otpor razornim globalnim silama, mi se još na lokalnoj razini okrećemo jedni protiv drugih i međusobno prepucavamo u nedogled. Kojeg li gubitka vremena… Pretužno.
