Slučaj koji sam nedavno doživio na blagajni malog kvartovskog dućana samo mi je dao potvrdu o tome u kakvom društvu zapravo živimo, piše Filip Slipčević.
Dakle, stojim u redu na blagajni malog kvartovskog dućana, malo se zagužvalo i ispred mene je bilo nekih pet, šest ljudi, iza mene još troje, četvero cca.. Svakako veća gužva od neke uobičajene situacije, vjerojatno jer je jučer bio blagdan tj. neradni dan.
S druge strane, odmah pokraj, na “robot-blagajnama” većeg reda nije bilo, sve tri su bile zauzete, uz još ukupno dvoje ljudi koji dolaze na red odmah čim prvi napusti robota, svakako prije primjerice mene koji stojim u redu.
Trebam li napomenuti dodatno da je tek jedna ljudska blagajna radila na tri neljudske?
Idemo dalje…
Odjednom, dva robota su odjednom zatiltala, a to ne bi saznao da jedna od tih što su čekale red na robotu, onako pasivno-agresivnim i zapravo bahatim tonom nije rekla – “Možete doći, dvije od tri blagajne VAM ne rade.”
I sad si mislim, stani malo… Govoriš blagajnici koja uslužuje druge LJUDE, kako i treba jer joj je to posao, da “im ne rade dvije (robot) blagajne” i da praktički istog trenutka treba prestati usluživati ljude koji su došli na LJUDSKU blagajnu i da se posveti njezinom robotu koji je zatiltao…
Ma ne, radi ti BLAGAJNICA, a to što te robot izdao, istrpi i čekaj, ali ne…
Recite mi slobodno da pretjerujem i da sam lud ili kako generaliziram, ali meni ovo govori jako puno o ljudima i društvu danas.
Znači, otišla si na robot-blagajnu da budeš “pametnija” od ostalih i brže nastaviš sa svojim danom, jer realno, nitko ne voli čekati u bilo kakvom redu…
Prihvatila si “komfor” odnosa s robotom, umjesto čovjekom kako bi uštedjela vrijeme, ali očito ne i rizik tog odnosa – jer onog trena kad ti je robot zatiltao, odma si zakukala za čovjekom, bez kojeg nisi mogla dalje.
Onaj dio koji pokazuje puno je ton bahatosti i onoga – “ej, jebe mi se što zapravo više ljudi čeka na red kod prave blagajnice, dolazi odma ovdje, popravi mog robota, a to što će ti navika ljudi poput mene sjebati radno mjesto s vremenom, baš me briga – jer samo sam ja važan/na.”
Onda opet, ima i lijepa strana priče… Više je ljudi stajalo i čekalo kod jedne, jedine blagajnice, pored tri robota.
Ovo je tek još jedan primjer koji pokazuje kako će “ljudsko” uvijek naposljetku poraziti “digitalno”.
Uz koliki kolateral, e to ćemo vidjeti, jer previše je ekstremnih “ja, ja, ja” komformista i ignorantnih ljudi poput spomenute dame iz ove anegdote koji su one prve ovce koje ulaze na otvorena vrata tora.
Ne toliko davno “medicinski” tor, a danas je to “digitalni-AI” tor.
Filipa možete zapratiti i na njegovom YouTube kanalu čiji link se nalazi ispod
