- Hamed Bangoura
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
Jučer je kao što znamo bio Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama i naravno da kao otac tri djevojke to oštro osuđujem.
Nisam ih našao na cesti, nije mi ih roda donijela i svakom svom potencijalnom ili sadašnjem zetu otvoreno kažem: “Sve može, ali digni ruku, maltretiraj ili pokušaj nešto što moje dijete ne želi i imaš veeeeliki problem.” Imaju ga i one ako se budu ponašale prema vama kako ne dolikuje, jer smo u obitelji učinili sve da poštuju i budu poštovane od svojih partnera.
A samo nasilje? Bilo kakvo nasilje je apsolutno nedopustivo. Nasilje nad djecom, ženama, starijima, nemoćnima, ali i nad muškarcima. Bez izuzetka. Obično je u fokusu nasilje nad ženama, no i muškarci mogu biti žrtve fizičkog, psihičkog ili ekonomskog nasilja. O tome se manje govori, često zbog stereotipa i srama pa mnogi muškarci niti ne traže pomoć, baš kao ni djeca, a posebno žene.
Nasilje nema spol. Ono nema boju. Za njega nema nikakvog opravdanja. Društvo mora imati nultu toleranciju na svaku, pa i najmanju vrstu nasilja, jer zatvaranje očiju pred nasiljem upravo je ono što nasilnici žele. Moramo osvijestiti da je i naša šutnja sudioništvo u nasilju. O nasilju se ne smije šutjeti, već moramo protiv njega dići svoj glas. Svi u društvu moraju djelovati na prevenciji i suzbijanju nasilja. Jednostavno: Nasilje svih vrsta je neprihvatljivo.
