Hamed Bangoura: Dozvolite mi da vam dočaram kolike su zapravo društvene razlike između bogatih i siromašnih

Hamed Bangoura: Dozvolite mi da vam dočaram kolike su zapravo društvene razlike između bogatih i siromašnih

Advertisements

Dozvolite mi da vam dočaram kolike su zapravo društvene razlike između bogatih i siromašnih, piše Hamed Bangoura.

Advertisements

Ponekad me statistike natjeraju da prestanem skrolati.

700 milijuna ljudi živi s manje od 2 dolara dnevno. Gotovo pola čovječanstva, 3,5 milijardi ljudi, živi s manje od 7 dolara dnevno. A 60 milijuna odraslih, tek 1,1 % populacije, drži gotovo polovicu svega što postoji na ovom planetu.

Mene u tome ne fasciniraju brojke. Fascinira me perspektiva.

Čovjek koji zarađuje 500 dolara mjesečno u Bangladešu pripada srednjoj klasi. U Zagrebu je siromah. U Zürichu ne može platiti ni jednu večeru za dvoje i nekoliko izlazaka na piće. Taj isti čovjek gleda nekoga tko zarađuje 500 dolara na dan i pomisli: bogataš. Ovaj gleda milijunaše. Milijunaši gledaju milijardere. Milijarderi se uspoređuju s drugim milijarderima.

I eto ti, nitko se ne osjeća bogato.

Ovo nije filozofija. Ovo je psihologija.

Istraživači godinama pokušavaju pronaći točku na kojoj novac prestaje kupovati sreću. Zaključak kojem se uvijek vraćaju glasi: granica postoji, ali se pomiče naviše svaki put kada nam raste prihod. Ne tražimo dovoljno. Tražimo više od susjeda.

Advertisements

Paradoks je sljedeći. Čovjek koji ima krov nad glavom, redovite obroke, automobil i jednom godišnje vidi more, u globalnim okvirima živi bolje od više od 80 % čovječanstva. I opet se osjeća kao da jedva vuče kraj s krajem.

Nije to lažna skromnost. Nije ni nezahvalnost. To je usporedba. A usporedba gotovo uvijek pobijedi stvarnost.

Svijet je danas bogatiji nego ikad, a ipak 2,2 milijarde ljudi nema siguran pristup čistoj vodi za piće. Ne pišem ovo kao ljevičar ni kao desničar. Ne romantiziram siromaštvo i ne demoniziram bogatstvo.

Pišem zato što živim na planetu na kojem netko u Subsaharskoj Africi nikada neće zaraditi onoliko koliko prosječan Europljanin potroši na streaming pretplate tijekom jedne godine. Pišem i zato što nas to više ne šokira, dok nas šokira tuđa ideologija.

Možda je to pravi problem. Jesmo li postali imuni na razmjere? Ili smo jednostavno previše zauzeti vlastitom ljestvicom da bismo vidjeli koliko je ta ljestvica mala?

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements