Hamed Bangoura: Ovo nije priča o prošlosti. Ovo je upozorenje za budućnost, jer srce me boli kad ovih dana čitam što neki pišu po društvenim mrežama… piše Hamed Bangoura.
Povijest Hrvatske nosi mnoge svijetle trenutke, ali i one zbog kojih bismo trebali osjećati sram. Razdoblje od 1941. do 1945. jedno je od najmračnijih. Tada su neki Hrvati stali na pogrešnu, fašističku stranu. No, ni razdoblje neposredno nakon rata, od 1945. do 1947., nije bilo oslobođeno zločina.
Opijeni pobjedom, neki pripadnici nove vlasti iživljavali su se nad ratnim zarobljenicima i vlastitim narodom. Zločini počinjeni u ime komunizma pokazali su da totalitarizam, bez obzira na predznak, dijeli istu mračnu logiku: represiju, progone i likvidacije.
Fašizam i komunizam u praksi dijelili su previše sličnosti. Oba su režima u zatvore, logore i crne jame bacala protivnike i neistomišljenike.
Komunisti su se obračunavali i sa svojima, antifašistima koji nisu mogli zatvarati oči pred zločinima što su ih činili njihovi dojučerašnji drugovi. Današnja politička ljevica često to ne priznaje, a rekao bih i da ne razumije. Ne shvaća da antifašizam nije pitanje slogana, nego unutarnjeg uvjerenja i moralnog kompasa.
Antifašizam je temelj hrvatske države. Vjerujem da više od tri četvrtine ljudi u Hrvatskoj tiho čuva tu vrijednost u sebi i nikada ne bi dopustilo da se mračna poglavlja povijesti ponove. No njihov se glas često gubi u političkim prepucavanjima i bacanjima dimnih zavjesa o tome tko je pravi ili krivi Hrvat, čak osam desetljeća nakon Drugog svjetskog rata, a sve ne bi li se sakrili pravi problemi koji muče njihove građane..
Slično je i kod rasprave o tome je li crna boja ili nije. Ovisno gledamo li iz perspektive fizike svjetlosti ili umjetničkog pigmenta, tako se i u politici prečesto raspravlja o simbolima, a premalo o njihovoj stvarnoj poruci. Šahovnica s prvim bijelim poljem, kao nepobitno hrvatski povijesni simbol, sama po sebi ne mora biti problem, osim kada se koristi u kontekstu koji veliča ideologiju odgovornu za zločine.
Isto vrijedi i za crvenu zvijezdu petokraku. Ona je izgubila svoj antifašistički smisao onog trenutka kada su je u ratovima devedesetih nosili oni koji su napadali Hrvatsku. Pravi antifašist tada ju je spremio u ormar, ne želeći je zaprljati krvlju vlastitog naroda. Danas, iza buke oko simbola i povijesnih interpretacija, potomci i sljedbenici nekadašnjih totalitarnih ideologija, bilo fašizma, bilo komunizma, nastavljaju zloupotrebljavati javni prostor i resurse.
Isto vrijedi i u području vjere. Politika i religija moraju biti jasno odvojene. Kada je vjerski vođa s propovjedaonice počeo držati političke govore, shvatio sam da Bog nije politika. Bog je ljubav, razum i stalno propitivanje vlastitih djela za života. Moja vjera ili nečija nevjera je privatna. Ne trebam posrednike da bih mu se obratio.
Bog nije ni prosjak koji nas stalno traži milodare preko svojih posrednika. On onima koji vjeruju šapuće da bi bilo dobro odvojiti nešto od sebe i dati potrebitom, onako tiho i nevidljivo, jer ako se misliš na sva zvona hvaliti svojim dobrim djelima, ona ti se sigurno neće na kraju života brojati. Ako ih činimo iz iskrene namjere, njihova vrijednost ostaje pred Bogom, a ne pred publikom. Takva djela se računaju na sudnjem danu.
Nemam što nikome nametati i neka nitko ne nameće meni. To je moj životni moto. Poštujem što živim u većinski kršćanskoj zemlji, poštujem njezine običaje, ljude i volim je, spletom okolnosti, više od zemlje u kojoj sam rođen. Nikome ne dozvoljavam da mi kaže da voli ovu zemlju više od mene i nikome ne dozvoljavam da je svojata na način da nameće svoje stavove, snagom sile i bez jasnih argumenata. Bio on fašist, komunist, antifašist, vjernik, agnostik ili ateist.
Ljubav prema domovini ne znači nametanje svojih stavova drugima, niti monopol na patriotizam. Argumenti, a ne prisila, trebaju biti temelj svakog javnog razgovora, bez obzira od koga dolaze. Na kraju svega, pogledajmo u budućnost i dozvolimo da današnji klinci, Ana, Ivan, Mateja, Mate, Šemso, Dženana, Dragan, Srebrenka, odrastaju u mirnoj i modernoj Hrvatskoj, regiji, Europi i svijetu, neopterećeni prošlošću, sa svijetlim, a ne mračnim pogledom u budućnost.
