Prvo, svaki političar trebao bi pročitati nekoliko knjiga o odgovornosti i napisati esej o tome što znači odgovornost prema ljudima. Ne prema funkciji, ne prema stranci, nego prema običnim ljudima koji rade, plaćaju poreze i nose ovu državu na leđima.

Ipak, prije nego postaneš političar, trebao bi biti čovjek, zar ne? A i ljudi moraju znati jednu jednostavnu stvar. Uvijek imaš izbor i zato uvijek imaš odgovornost. Sustavi propadaju onog trenutka kad ljudi prestanu osjećati osobnu odgovornost.

Drugo, trebalo bi postojati ozbiljno testiranje inteligencije političara. I to govorim potpuno ozbiljno. Jer ovo što danas gledamo sve češće nema veze s inteligencijom. Osim možda s onom koja je usmjerena na manipulaciju i kratkoročne interese.

Najgore od svega je što posljedice nikada ili vrlo rijetko snose oni koji odluke donose. Snose ih ljudi koji ustaju rano, rade, brinu za obitelj i pokušavaju živjeti normalno. Nije problem pogriješiti. Problem je kada ne razumiješ stvarnost, a odlučuješ o sudbinama drugih. Problem je kada nema ni znanja, ni širine, ni karaktera, a ima moći. Političke, a posljedično i one financijske.

I zato smo tu gdje jesmo. Zato je mnogima svega već odavno previše. A najopasnije od svega je što se ljudi počinju navikavati na to. Društvo koje se navikne na loše upravljanje i nepravdu, stalno zatupljivanje, korupciju, guranje nenormalnog pod normalno, vraćanje u povijest umjesto pogleda u budućnost, polako prestaje biti društvo i postaje samo skup pojedinaca koji se snalaze kako znaju.