- Epoha Portal
- Pixabay, Snimka zaslona Facebook video 37 Grad
Upitajmo se – imaju li umirovljenici koji su cijeli život naporno radili kako bi zaradili svoj kruh pravo na život dostojan čovjeka barem u svojoj starosti? Izgleda da nemaju, jer danas su brojni umirovljenici primorani raditi razne, često i fizički vrlo naporne i zahtjevne poslove, kako bi preživjeli od mirovine do mirovine. I, nije to slučaj samo kod nas, nego i u svijetu.
Evo samo jednog primjera – jedna starija gospođa iz Njemačke po imenu Angelika ima 76 godina i dan danas neumorno radi, jer od svoje mirovine ne može preživjeti. Nije li to žalosno? Ova gospođa nema vremena ni za dostojanstveni odmor. Dani su joj nalik jedan drugom. Angelika živi kako bi preživjela. Preživljavanje je njezin život i jedino čime se bavi. A preživljava zahvaljujući svome napornome radu. Istodobno, milijuni migranata dobivaju izdašnu socijalnu pomoć od država u koje su došli, po unaprijed zadanim kriterijima, a mnogi od njih, kao što znamo, ne rade baš ništa, nego besposličare po cijele dane, smijući nam se svima u lice.
Biti socijalno osjetljiv je itekako poželjno, ali nikada ne smijemo biti selektivno socijalno osjetljivi, kao niti bezrezervno – kako bi se ispunila neka zadana norma. Ne možemo kao socijalna država dati svima sve bez ikakvih kriterija, ne možemo niti nikome ne dati ništa, već trebamo vidjeti kome dajemo i zašto i tko ima prednost. Ne mogu mladi i radno sposobni besposleni ljudi biti socijalni slučajevi, to jednostavno ne smijemo dopustiti, bilo o kome da se radi, a pogotovo kada se radi o stranim državljanima koji iskorištavaju zakone i rupe u istima po kojima mogu bezbrižno živjeti u europskim zemljama mašući rukama, kupujući bonove za mobitele i cigarete i još k tome izazivajući nerede i napadajući nedužne prolaznike iz čiste obijesti i dosade – ispada kao da im je to zabava ili hobi. Prestrašno. Usput budi rečeno, ne bi li domaće stanovništvo trebalo imati nekakvu prednost pred stranim državljanima?
Snimkama migrantskih ispada prema domicilnom stanovništvu zemalja koje su ih primile na najljepši mogući način – preplavljen je Internet i nemoguće ih je zamračiti i cenzurirati pa smo s pravom zgroženi i u strahu, iako je i nama postalo mučno objavljivati vijesti o novim napadima migranata, jer to postaje nepodnošljivo za gledati.
Još kad čovjek pomisli kako ti ljudi od država u kojima obitavaju dobivaju krov nad glavom, novčane naknade, besplatan javni i međugradski prijevoz i tko zna što još… Je li to dobra migrantska politika? Što bi na to rekao neki stručnjak za migracije? Baš nas interesiraju argumenti znanstvenika, tobožnjih stručnjaka za migracije koji bi govorili u prilog takvoj politici.
No, javnost mora znati u kakvom nepravednom svijetu živimo. Upitajmo se – je li itko socijalno osjetljiv prema domicilnom stanovništvu koje doživotno ulaže u svoje društvo kako bi pod stare dane doživjeli najgora moguća poniženja i bili kruha gladni te bili primorani raditi unatoč možebitnim zdravstvenim problemima koje gotovo svi ljudi u tim godinama imaju?
Kakve beneficije ima domicilno stanovništvo u vidu, recimo – besplatnog javnog prijevoza i tome slično i koji su cenzusi za ostvarivanje tih beneficija? Umirovljenici su primorani raditi, dok besposleni izgrednici dobivaju od svih europskih država izdašne svote za svoje ljenčarenje i besposličarenje. Sramotno.
Izvor: Facebook, 37 Grad
