Ljudi moji, mi smo već odavno kapitulirali i to dobrovoljno. Gledamo strane filmove, lokali nam nose strana imena, slušamo u velikoj mjeri stranu muziku, kupujemo strane brandove i jedemo stranu hranu.
Program Hollywooda je uspio, sve što su htjeli to su nam plasirali i prodali i što je najgore, naš narod je sve strano objeručke prihvatio, a svoga se dobrovoljno odrekao. Moramo se pitati zašto?
Ulice nam smrde po fast foodu jer to je valjda trendi, a riba na žaru nije, ulicama trešti tehno muzika jer naša domaća nije valjda dovoljno dobra…
Trebali bismo se sjetiti da onaj tko ne zna cijeniti i voljeti sebe, ne može očekivati da ga drugi cijene i vole…
U nedavnoj povijesti naši su se domoljubi borili i za svoj jezik i za svoj identitet. Danas veselo kliču okupatoru, stranom kapitalistu i novom gazdi. Znate ima ljudi koji ne znaju cijeniti darove, tako i mi danas, sve smo svoje podcijenili, a tuđe precijenili. Tužna muzika svira nam na sprovodu dok se hijene oko nas goste. O, narode što si napravio!
Sjeti se svojih junaka čija su te lica nekad svakodnevno gledala…
