- Ines Knežević
- Arhiva portala Epoha, Facebook, Pixabay
Mnogi danas gledaju unatrag i kažu: „Prije 2020. je bilo bolje.“ Zvuk tih njihovih riječi nosi u sebi težinu čežnje i žaljenja. Ali istina je daleko od idealizirane prošlosti.
Kontrola je zapravo oduvijek bila ista. Sustav koji upravlja ljudskom sviješću, matriks, postojao je i prije 2020. godine. Razlika nije u vanjskim uvjetima, nego u tome što su ljudi tada dublje spavali. Nisu svjesno promatrali mehanizme koji ih ograničavaju, nisu osjećali niti prepoznavali fine spone mreže kontrole. I onda ih je 2020. netko protresao kao mrave u teglici i nasilno probudio bez pitanja da li su spremni.
Žal za starim sustavom nije žal za “boljim vremenima”. To je žal za vlastitim neprisustvom svijesti. Ljudi žale što nisu mogli nastaviti vegetirati unutar svoje iluzije sreće, zamišljenog idealnog svijeta u kojem su vjerovali da je sve normalno, stabilno i predvidivo.
U tom „boljem vremenu“ mnogi su bili mirni, jer nisu gledali, nisu preispitivali, nisu buđeni. I upravo je ta duboka nesvjesnost glavno gorivo što uvijek hrani matriks. On ne treba uvijek agresivnu kontrolu kad ljudi sami prihvaćaju svoje lance i zavaravaju se osjećajem sigurnosti i mjehurom umišljene sreće gdje njihovi voljeni idoli vode njihove živote kroz maglu laži.
Danas, kada se svijet ubrzano mijenja, nostalgija izlazi na površinu. Mnogi žale za žabokrečinom bivših sustava.
Mnogi bi se htjeli vratiti nazad u ovoj igrici života, jer im je današnja razina stvarnosti u koju su stavljeni preteška. Zato se zaziva ovaj i onaj kvazi-izam jer ljudi još ne shvaćaju da su svi kvazi-izmi bili laž i sredstvo podjele. Osloboditi se svih lanaca i iluzija težak je zadatak, ali neophodan da bi čovjek postao isključivo svoj i prestao biti sljedbenik i zadovoljni ušuškani poslušnik tuđih društvenih konstrukata.
Nijedan kvazi-izam nije stvoren da većini ljudi bude dobro, nego je stvoren za dobrobit elita ili kao test da se vidi kako društvo prihvaća i reagira na određeni ustroj. I komunizam i kapitalizam su bili uspješni eksperimenti i zato danas imamo hibrida koji se želi globalno uvesti svugdje. Kontrola i eksploatacija je današnji novi poredak gdje su ljudi postali samo resursi.
Tko želi stvarnu slobodu, mora prepoznati nostalgiju za starim sustavom kao znak vlastitog spavanja u iluziji. To spavanje dovelo ih je do današnje točke. Samo svjesno buđenje svijesti može prekinuti taj ciklus prijevare, zamijene sustava sustavom, gdje svaki sustav brine samo o onima kojima je uvijek bilo dobro i koji su uvijek živjeli na račun izmanipulirane većine.
Nostalgija je mrtvac koji vam siše energiju.
U njenom zagrljaju i vi ste mrtvi, živite u glavi i vrtite stari film od kojeg nitko pored vas nema koristi. Nećete dohvatiti slobodu s glavom u prošlosti. U sadašnjosti se živi, bira i donose odluke. Žustre rasprave o starim temama vode siti i zbrinuti i ako niste na vrhu s parazitima, krajnje je vrijeme povesti razgovor o sadašnjem vremenu i sadašnjim ugrozama.
Nije da morate, ali bilo bi poželjno ako ne želite vječno biti lutka na koncu za tuđe interese. YU je mrtva. NDH je mrtva. Hrvatska je na izdisaju. Još je živa, ali slabo se priča o njoj. Čekaju nostalgični ljudi da skroz umre pa da je dodaju i uklope u svoj film starih vremena i nostalgije.
