- Ines Knežević
- Arhiva portala Epoha, Facebook, Pixabay
Pornografija i forsiranje poriva danas se često prikazuju kao privatna stvar, zabava ili pravo na izbor. Ali posljedice takve ovisnosti nikad ne ostaju samo na pojedincu. One se prelijevaju na obitelj, na djecu i na cijelo društvo.
Brakovi su danas sve krhkiji. Partneri se uspoređuju s likovima koje proizvodi bolesna fantazija, a intimnost se zamjenjuje za strast kroz prazninu. Umjesto da se gradi međusobna bliskost, sve više raste odvojenost između parova.
Zbog labilnosti većine, izgubili smo i ono što je nekad bio prirodan put zbližavanja, a to su upoznavanje, udvaranje i hodanje. Mnogi više ne žele polako otkrivanje, postepenu izgradnju povjerenja i ljubavi i zajednički ritam bez međusobnog forsiranja i ubrzavanja isforsirane intime. Romantika je kod mnogih izbačena iz igre, a djeci je oduzeto iskustvo obitelji, zajedništva i poruka da ljubav dolazi kroz strpljenje, pažnju i proces približavanja.
Svetost intime pretvorila se u perverziju koja ruši temelje društva. Djeca odrastaju u svijetu gdje ljubav više nema čvrst oblik i gdje za ljubav samo čuju u pričama i kroz filmove. Očevi i majke udaljeni jedno od drugoga, brakovi koji se raspadaju, veze bez povezanosti i nježnost zamijenjena hladnim navikama. Mladi u odrastanju danas teško vjeruju da je iskrena povezanost moguća, jer pred očima imaju modele izlomljenih odnosa.
Na taj način oduzeli smo našoj djeci ono što bi trebalo biti najljepše iskustvo mladosti, a to je osjećaj da je ljubav nešto sveto, da je vrijedi čekati, graditi i čuvati. Umjesto toga, svetost intime pretvorila se u perverziju koja proždire svako mlado biće nespremno za prljava pravila.
Društvo koje gubi obitelj i empatiju, gubi i svoje korijene. Kad brakovi pucaju, kad djeca odrastaju u nesigurnosti i bez prisnosti, nastaje generacija bez sidra. Tako mladi čovjek postaje usamljen, a usamljen čovjek lako se pretvara u goli resurs, u potrošača, radnu snagu, broj u statistici sustava, ogoljen od emocija i svoje srži.
Najopasnija posljedica pornografije nije u ekranu, nego u spremnosti većine da prihvati takav način života gdje iskorištavanje postaje norma, a emocije slabost. U prostoru gdje nema razgovora, povjerenja ni prisnosti, ljubav se zamjenjuje u strah od bliskosti, a zajedništvo u razdvajanje i rivalstvo.
Pitanje je: što gubimo kao zajednica? Ako se djeca uče da je ljubav prolazna, ako se odrasli mire s time da bliskost ne traje, ako požuda postaje pravilo, onda polako nestaje ono glavno što nas čini ljudima.
Kad ljudskost prestane biti utočište, sve drugo postaje lomljivo. Treba jasno naglasiti da perverzija i forsiranje poriva nisu normalni. Takve perverznjake ne treba slaviti kao “zavodnike” niti ih uzdizati kao popularne. Oni nisu uzor, nego predatori bez duše. Takvi su dokaz koliko duboko društvo može pasti kad izgubi osjećaj za svetost ljubavi i intime.
Ljudi koji igraju po tim pravilima i koji guraju sebe u obrasce koji im nisu prirodni samo da bi bili prihvaćeni, nesvjesno postaju objekt eksploatacije, jer rade nešto protiv svoje želje u nadi da će biti voljeni ako pristanu biti nečija igračka. Tu prestaje sloboda i počinje ropstvo. Takvi ljudi su se zapravo pogubili, jer traže ljubav na potpuno krivome mjestu.
Nakon mnogo godina takvim ljudima se psiha uruši, jer su predugo bili samo gola zabava, ostaju ranjeni i prazni, skloni suicidu ili preplavljeni mržnjom prema cijelome svijetu. Normalno, ranjeni čovjek rijetko preispituje što ga je dovelo do te pozicije. Rijetko tko ide toliko duboko u prošlost da shvati da je sjeme njegove nesreće posijano još u djetinjstvu.
Krivi uzori, nedostatak roditeljske ljubavi, prepuštenost ulici i institucijama sustava gdje gomila određuje pravila i moderno poželjno ponašanje. Sve je od djetinjstva bilo posloženo da uništi mladog čovjeka. A u većini ti mladi ljudi nisu bili sami krivi, oni su u svojoj nevinosti i neznanju samo tražili ljubav u hladnom svijetu eksploatacije.
Ovo što danas imamo je produkt stoljetnog programiranja i navođenja ljudi da rade protiv sebe, svojih obitelji i bližnjih. Ali, nažalost, nije sve matriks kriv, jer čisto srce nikada neće koristiti drugo biće samo za vlastitu nasladu. Previše je krokodila među nama da bi za današnje stanje mogli optužiti samo sustav i negativnu propagandu.
Previše je i onih koji prihvaćaju takve krokodile kao normalne pa zato danas imamo stanje gdje se ti predatori otvoreno hvale koga su prevarili i iskoristili bez da se boje ikakve osude društva. Za svoje žrtve predatori dobiju čak pljesak i odobravanje!
Vrijeme u kojem živimo rijetkima čuva dostojanstvo. Oni koji su bili mudri i sačuvali ga, najsretniji su od svih, jer nisu izgubili sebe. Oni nisu pristali igrati igre koje ih prazne i povlače u tamu. Oni su ostali vjerni srcu i pobijedili u vremenu kada većina ljudi luta u praznini.
* Dodatne informacije koje bi bilo dobro upamtiti. Vaše ponašanje direktno ili indirektno djeluje na vašu djecu. Ako ste im krivi uzor, sjeme njihove tuge i boli već ste posijali.
Kako pornografija djeluje od najmanje do najveće štete:
- Blaga distrakcija i kratkotrajna uzbuđenost-površno zauzimanje pažnje, otupjelost na realne podražaje.
- Navika i dopaminski ciklus-mozak počinje tražiti sve jače podražaje, što smanjuje sposobnost uživanja u stvarnim odnosima.
- Odvajanje od partnera i intimnosti – smanjena empatija, povjerenje i želja za stvarnom bliskošću.
- Gubitak romantike i procesa zbližavanja – prekid prirodnog upoznavanja, udvaranja i gradnje povjerenja.
- Poremećaj poimanja ljubavi i privlačnosti – usporedbe s nerealnim modelima, osjećaj manjka, nerealna očekivanja.
- Odvajanje obitelji i društvene destrukcije – brakovi pucaju, roditeljska udaljenost, emocionalna nesigurnost djece.
- Ranjivost pojedinca i kolektivno polje – usamljenost, pretvaranje čovjeka u resurs, gubitak integriteta i dostojanstva.
- Perverzija i predatorsko ponašanje – forsiranje poriva, normalizacija iskorištavanja drugih, uništavanje temelja ljudskog društva.
