U najboljem slučaju ovo je čistilište, a obećani raj je ustvari priča što nas čeka ako se spasimo iz ovog paklenog grotla. Sagledajte objektivno naše sadašnje okruženje. Od zagađenja, eksplotiranja prirode, životinja i ljudi, od zatrovanog okoliša, bezdušnih entiteta oko nas, ubojica koji su nedodirljiva gospoda i vođe na ovom svijetu.

Većina šuti na nepravdu kao da podsvjesno znaju da su u strašnoj situaciji i mole se da egzekucija i patnja njih jadne preskoči. Prikrivaju se i skrivaju u najdublje zaklone da se prošvercaju patnji.

Na što vas ovo ponašanje većine nas podsjeća? Na skrivanje žrtve od đelata. Takve scene možemo vidjeti samo u hororima ili u opisima pakla. Kad demoni vladaju nad palim dušama. I duša nikad ne zna kad će se na nju zlotvori okomiti.

I uvijek sve religije podučavaju da se bude ponizan, dobar i miran. Možda zato da se na ovoj našoj paklenoj razini ne dovede u pitanje hijerarhija demonskih bića i da ovaj pakao nastavi postojati ovakav kakav već postoji.

Svaka nada u bolju vlast, u pravdu, u mir, u sretniji život je puko zavaravanje, lažna predstava za predstavom. I godine prolaze i tisućljeća a predstava obećava uvijek neko bolje sutra. I kako se svi bojimo smrti kao konačnog kraja možda mi ipak imamo krivu percepciju i neosnovan strah jer što ako je baš smrt oslobođenje iz ovih mračnih dubina gdje smo zaglibili?

Što više čovjek razmišlja shvaća da je ta smrt jedina izlazna karta iz ovog ambisa. Ako smo bili loši smrt nas vodi još dublje u tamu a ako smo bili humani i dobri možda dobijemo nagradu nekog boljeg svijeta sa manje patnje i zla.

Ja sam shvatila ovu predstavu i ne tangira me više ni nacija, ni politika, niti ikakva lica sa televizora. Čvrsto odbijam skandirati i slijediti ikoga tko ima zakrvavljene ruke. Ubojice, prikriveni trovači, lažljivci, kradljivci sa nikakvom pričom mi više ne mogu prodati nikakvu predstavu.

Sve je tako prozirno kad se otvore oči. Mada tama je zastrašujuća kad je postaneš svjestan. Ali ipak ne bojim se jer znam da postoji taj jedan izlaz. I želim se dobro pripremiti za taj dan kad kucne moj čas. Za tu priliku da pobjegnem zauvijek iz ovog ambisa tame prepunog čemera i opačine.

Sjaj raskoši i stvari koje trule ne mogu me vratiti u igru. Za sada sam samo promatrač u ovoj prozirnoj predstavi. Ja sam pala duša koja grca u boli što je izabrala napustiti Izvor. Bože odričem se svoje samovolje i prepuštam se Tebi. Zauvijek. U vječnost.

Hari Om Tat Sat