Uz sva suluda događanja u protekle tri godine, postavlja se prije svega jedno pitanje: Jesmo li završili u sekti? Nakon što je u razdoblju Corone postalo jasno koliko su mase bespogovorno i poslušno slijedile krajnje upitne struje i državne poretke, svakako se mogu povući određene paralele između ponašanja konformističkog društva i načina djelovanja sekti.
I u konformističkom društvu i u sektama se vodi računa o izvorima iz kojih se dolazi do znanja. U kultovima su dopuštene samo one knjige koje propisuju starješine. Društveno, ozbiljnim se smatraju samo mainstream mediji i javno emitiranje. Alternativni mediji, s druge strane, često se bacaju u negativnom svjetlu i svatko tko ih konzumira biva bez zadrške prokazan kao “ljigavac”, desničar i dubioza. Posve neovisno o tome da alternativni mediji donose vrlo dobro istražene izvještaje, jer se ovdje – za razliku od često avanturističkih bajki mainstreama – svaki izvor nemilosrdno preispituje.
Svatko tko dobiva informacije od sekti izvan navedenih, dopuštenih izvora smatra se otpadnikom. Društveno, “odmetnici” ljudi koji se informiraju u alternativnim medijima negativno su označeni kao “teoretičari zavjere” ili “desničarski ekstremisti”. Specifikacija medija koji će se konzumirati djeluje kao filter znanja i koristi se za kontrolu znanja. I ovdje se mehanizmi navedenih filtara u sektama i mainstream filtarskog mjehura u velikoj mjeri poklapaju u svojoj funkciji i jamče određenu kontrolu djelovanja.
Sapere Aude – Hrabrost korištenja vlastitog uma
Samo znanje koje prodre u mozak može se koristiti za vlastito mišljenje i djelovanje (npr. odluka o napuštanju sekte, priznanje sekte, odluka protiv eksperimentalne genske terapije, …). Kritičko propitivanje se ne tolerira ni u sektama ni u društvu. Samostalni ljudi su stigmatizirani. U sektama je to kriterij isključenja. S društvenog stajališta, kritičari koji se ne pridržavaju normi često su s prezirom gurnuti na rub društva kao “lateralni mislioci”.
Moto prosvjetiteljstva “Sapere Aude” (“Imaj hrabrosti koristiti vlastiti um!”) trn je u oku i sektama i konformističkom društvu. Neovisna provjera i propitivanje bitnih stvari, politike ili znanosti nisu niti poželjne niti dopuštene. U tu svrhu koriste se propagandne institucije poput fact checkera (usporedivih s Orwellovim Ministarstvom istine iz 1984.), koje odvajaju željene od “neautoriziranih” “činjenica”.
Ograničenja slobode veliki su problem kako u sektama tako i u društvu. Dok je u sektama ograničenje slobode uglavnom psihološko kroz masovne prijetnje i ucjene, uz psihološka sredstva pritiska korištena su i društveno izravna fizička ograničenja slobode. To je bilo moguće jedino kroz neupitnu društvenu implementaciju državno ozakonjene diskriminacije (zabrane ulaska, zabrane izlaska u Austriji, itd…). “ Normopatija ” je karakteristična za današnje vrijeme. To znači prilagodbu većine ljudi u društvu na neželjeni razvoj, na patogeno psihosocijalno ponašanje, čiji se poremećaj više ne prepoznaje i slijepo prihvaća jer većina tako razmišlja i djeluje. Svatko tko se drugačije ponaša u sektama ili ima drugačija gledišta, sumnja se da je postao otpadnik. Isto je i u konformističkom društvu. Svatko tko se ovdje drugačije ponaša, konzumira druge medije ili ima drugačije stavove nije filantrop, na primjer. Moralizam se koristi za povećanje konformizma.
Autocenzura kao rješenje?
Kako se ne bi morali baviti mogućim nedosljednostima, i članovi kulta i ljudi u konformističkom društvu podliježu svojevrsnoj autocenzuri. Da postoji razmjena sadržaja, proturječnosti bi bile prepoznatljive. Ono što se računa su čisti lažni argumenti. Zbog autocenzure, jednako je teško uvjeriti članove kulta ili mainstreama vezana su ljudska bića u proturječja doktrine kulta ili mainstream mjehura i da oni dugoročno masovno štete njihovim članovima/društvu. Osjećaj prividne sigurnosti i usklađenosti je jači od bilo koje činjenice.
Zaključak: Uglavnom kroz “edukaciju” (“Nemoj se osramotiti!”, “Nemoj privlačiti pozornost” itd.) i medijsku indoktrinaciju prema konformizmu, društva su (samo na Zapadu?) postala (barem ) u posljednjim desetljećima prebačena u kultnu strukturu! To jasno objašnjava zašto je većina faktografskih rasprava i “pokušaja rasvjetljavanja” aktualnog zločina propala, dapače često morala propasti. Informacije ili izjave koje se nesvjesno ili svjesno bave ovom konformnošću (ključna riječ mediji, zamračenje, izvor = alternativni medij) dovode do ekstremne (sektaške) kognitivne disonance s gotovo isključivom posljedicom “odbrane od devijantnih informacija”.
Tek povećanjem razine patnje (glad, bankrot, fizička bol itd.) učinak konformizma se potiskuje ili čini irelevantnim. Pripadnici kulta (mainstream ideologija) mogu neko vrijeme uspješno ignorirati stvarnost, ali ne i sve veće posljedice ignorirane stvarnosti. Na primjer, gubitak imovine zbog “iznenadnog” kolapsa valute FIAT ili fizičko oštećenje zbog genskih terapija/biološkog oružja može biti takav trenutak priznanja za mnoge ljude.
No, brojni primjeri ekstremnih sekti pokazuju da ni to ne mora nužno značiti kraj članstva u sekti (do konformizma). Skretanje pozornosti kroz okrivljavanje (pronalaženje žrtvenog jarca) može čak ojačati konformizam, bez obzira na to koliko su lažni argumenti (u medijima) nelogični. Na kraju dana, međutim, samo će istina biti ta koja oslobađa, dok se laž otkriva kroz svoje stalne proturječnosti.
