Definitivno vjerujem u sve to, samo trebaš biti slobodan, slobodan od samokritike, slobodan od tuđih riječi, misli i djela. Mene je sve to toliko dugo proganjalo. Tuđe prihvaćanje bilo mi je iznimno bitno. Pogotovo mojih roditelja, dok nisam shvatio jednog dana da ne mogu učiniti mamu sretnom tako što ću raditi to što ona traži od mene jer samim time sam ja nesretan, a onda i ona jer me vidi takvog. Trebam raditi što ja volim, da bi bio sretan bez obzira na njeno neprihvaćanje, ali tek tada će i onda biti sretna.

Trebamo se predati strahu, koja god misao da nam dođe samo je otpustimo, ona ponovo dođe, mi je otputimo, dođe neki drugi strah, mi ga otpustimo. Život je prekrasan i toga se moramo prisjetiti svaki Bužiji dan. Nema straha, on nas samo koči da ne dođemo do potpunog ispunjenja.

Ukoliko vani pada kiša, pa što, dopustimo si neka pada kiša. Uvijek imamo mogućnost koju reakciju ćemo izabrati u danoj situaciji. Uvijek postoji taj izbor. Prepoznavanjem toga mi imamo obavezu preuzimanja odgovornosti za naše osjećaje i stanje uma, da ne budemo povučeni u kaljužu emocionalnih reakcija zato što smo nešto pročitali u novinama, vidjeli na TV ili prokomentirali na FB

Bitno je samo da se ne zakačimo za te negativne emocije jer onda nam se usere cijeli dan, ne samo iznutra već nam sve ide i naopako. Imamo pravo biti sretni, ispunjeni i slobodni. To je moj cilj i smisao svakog dana; biti sretan, ispunjen i slobodan bez obzira što netko mislio o meni. Imam prekrasan život, prekrasnu ženu, puno sretnih životinja, slobodu raditi što me volja, posao koji me ispunjava i nije baš neki posao, živim na prekrasnom mjestu, oko mene su divni ljudi. Ne mogu si zamisliti niti u najluđim snovima ništa bolje i ljepše što bih mogao imati od ovoga što živim sada.