Gdje je nestao čovjek? Onakav kakav stvarno je. Bez maske. Bez pretvaranja i predstave za druge. Nenamješten za kamere. Ali iskren prema sebi. I prema drugome. Život nije lagan. I ne mazi. Nikoga. I često od nas napravi nešto što nikada nismo željeli biti.

 Ostavi posljedice. Hrpu rana. I na duši i na tijelu. Ali malo je onih koji će u tom prostoru bola, traganja za smislom i pravom ljepotom ostaviti trag.

Kako je lijepo imati kraj sebe osobu koja nema potrebe od sebe praviti neku nedodirljivu veličinu. Lažno savršenstvo. Ljude koji se ne boje biti to što jesu. I koje neće ulickavati stvari zato što to svi rade. Neće glumiti.

Hoće li se više ikada na svijet vratiti vrijednost iskrenosti? Hoćemo li se vratiti na one početne postavke kad je naše „da“ bilo doista „da“, a „ne“ doista „ne“. Svi bismo to htjeli, ali se bojimo. Srećom, još hrabrih ima.