U potpunosti shvaćam opravdanu  ljutnju tog mladog čovjeka kada je saznao za nepravdu koju mu je nanio njegov privatni poslodavac. Eto primjera kako na mikro razini možemo vidjeti koji je naš glavni društveni problem i koji je glavni uzrok sveopćeg nezadovoljstva koje vlada među ljudima. To su bez daljnjega one male, koliko i one velike društvene razlike među ljudima, a ne nametnute nam bolesne društveno-političke ideološke podjele koje već desetljećima truju naše društvo  putem promišljene indoktrinacijske politike i medija u njihovoj službi. Ljudima je ipak oduvijek bilo najvažnije kako žive, a sve drugo je manje važno i služi samo tome kako bi se ljudi što više međusobno dijelili (Divide et impera).

Zbog spoznaje o nepravdi koja mu se svakodnevno nanosi, čovjek je danas spreman egzistencijalno ugroziti svoju obitelj i sebe samoga.  Gore spomenuti čovjek samo je jedan u nizu mnogih povrijeđenih i obespravljenih ljudi. Ovakvi nemili slučajevi ljude dovode gotovo do ludila. Ljudi ne mogu više podnositi ni najmanje nepravde koje im nanose oni odozgora. Nepravde doista nisu nimalo bezazlene bez obzira na to događaju li se na mikro ili makro razinama. 

Nitko normalan ne podnosi nepravdu i društvene razlike, jer one uvijek u nama bude opravdano nezadovoljstvo sustavom koji te iste nepravde omogućava. Glavni akteri rađanja tih svekolikih nepravdi uglavnom su privilegirani moćnici kojima je sve dozvoljeno. Ljudi zbog svega toga opravdano sve više bjesne, jer su razlike između bogatih i siromašnih (zadovoljnih i nezadovoljnih) glavno obilježje u višeslojno podijeljenoj i ekonomski uništenoj Hrvatskoj.

Naši političari ni krajičkom svoga mozga ne razmišljaju o tim društvenim razlikama. Najbolji primjer njihove ravnodušnosti je povijesno povećanje njihovih osobnih primanja. To najtransparentnije govori o njihovim sramotnim i nemoralnim karakternim osobinama. Politika je, kako kod nas tako i u svijetu, ništa drugo doli poligon za ostvarivanje osobnih interesa političara te glavni generator razornih društvenih razlika i vjetrova ratova, kao i sveopćeg nezadovoljstva među ljudima. 

Ljudi moji, osvijestimo se! Političari su (ne)ljudi koji misle samo i isključivo na sebe i svoja plemena. Najbolju sliku o sebi poklanjaju nam njihovim lažnim predizbornim obećanjima. Tada smo mi za njih narod, a kad se domognu udobnih fotelja i masnih primanja, oni istog trenutka zaboravljaju na njihov “voljeni narod”. A, kada taj isti narod pokušava izraziti svoje nezadovoljstvo njihovom tiranijom, “voljeni narod” postaje “rulja” i “društveni talog” (“stoka sitnog zuba”). 

Jedino što nam preostaje je razmišljati o preživljavanju u ovim doista teškim uvjetima za sve nas, osim za podobne i pohlepne uhljebe i njihove obitelji kojima je država plijen, a ne domovina.

Nadajmo se da će ipak doći bolja vremena kada će se društvene razlike početi smanjivati, a ljudi jedni drugima postati prijatelji. Do tada svima nama želim sreću u preživljavanju ovih teških vremena.