Razmišljajući o tezama kako nas je stvorio Bog (na svoju sliku i priliku) te kako smo suprotno tome postali, ni više ni manje, nego od majmuna i uz to sagledavajući kako živimo i na kojem smo stupnju razvoja, zaključila sam kako se mi Hrvati uvelike izdvajamo iz tih teza, jer smo fantastičan raritet.
Mišljenja sam kako smo postali od ribica, jer se nismo pomakli dalje od čovječje ribice. Da, već vas čujem kako spuhavate, rogoborite i žestite se, no – strpite se i nastavite čitati. Uvidjet ćete da nisam pogriješila:
- Zar ne živimo u mutnim vodama u kojima predatori gutajući male ribe sve više rastu i napreduju?
- Zar nismo desetljećima nijemi? Stalno slušamo iste priče, a ne progovaramo.
- Iako smo u jatima, pred grabežljivcima se raspršimo brzinom munje.
- Zar nismo najjači u svojim skrovištima?
- Zar nismo svi prekriveni svojim ljušturama?
- Zadovoljavamo se doziranim mrvicama hrane u moru izobilja
- Zar ne dišemo na škrge?
- Pamćenje nam nije jača strana. Na istu meku nas se svaki puta ulovi!
Evo, molim lijepo, zar nema u mojim tezama istine?
Vaša Mirjana Gaura
Advertisements
Advertisements
Advertisements
