Ratovi, nesreće, katastrofe, tjeskobe, strah, vrućina, tornada, potresi, poplave, glad i svi ovi aspekti su tu da nas ojačaju, da se konačno ujedinimo kako bismo opstali, jer ruku na srce, svi znamo tko su naši “neprijelji” samo smo obzirno to sakrili pod plaštem uplašenosti pa ih poimenice ne prozivamo kako ne bismo remetili naš konformizam. Ma, oni nisu tu da nas ubiju, nemojte da nas plaše, oni samo služe gospodaru koji nije naš. Oni su tu kako bismo se probudili i shvatili tko smo.

Nitko nije rastao kada je sve bilo u najboljem redu. Rasli smo većinom u teškim uvjetima i susretali se s raznim iskustvima. Umjesto međusobnog natjecanja, radije dajte nešto malo više od sebe. Nije li bilo dosta davanja u zidove i kvadrate kao dokaz vlastite uspješnosti, a svi znamo da je kraj u biti vrlo jednostavan i kvadratno svima u jednakoj mjeri prihvatljiv…dva sa dva…

Sjetite se ponekad da su jedini kvadrati u koje doista ulažete Vi Sami i to je jedina Ostavština koju ćete jednoga dana donijeti pred Stvoritelja. Eto, razmislite malo o tome u što ulažete i koje su prave životne vrijednosti koje svatko od nas može dobiti od Života… Zastanite na tren i razmislite malo o tome što ćete Mu reći kada jednoga dana dođete pred Njega?

Čega se to bojite ako uporno kukavički šutite? I, jeste li stvarno tu samo da na sve poslušno i šutke pristajete? Do kada ćemo tako? Ili još bolje – zašto i za čiji račun i zbog čijeg straha i od koga i čega kada tvrdite da ste vjernici i da vjerujete u Život Vječni?