U Hrvatskoj je uobičajeno ako se nađeš u nekom pravnom problemu podmititi policajca, inspektora u općini ili suca. Tako se to radi, to je hrvatski način. Koncept vladavine prava i zakona je stran tim ljudima, u njihovoj glavi uz pomoć novca sve se može i nema prepreke koju se ne može preskočiti.

Ako tako razmišljaju prijatelji optuženih, a oni vjerojatno pripadaju istom društvenom krugu kao i optuženi, mogu samo zamisliti kako razmišljaju optuženi.

I još to stave u podnaslov članka u Jutarnjem kao da je potkupljivanje najnormalnije stvar u Zambiji, ili možda bolje rečeno kao da se tamo može ono što se može u Hrvatskoj.

Pozivam te “prijatelje” koji postavljaju takva pitanja da i oni dođu u Zambiju i ponude mito policajcu, sucu, imigracijskom službeniku ili nekom ministru, pa će shvatiti s kakvim prijezirom ti ljudi gledaju na one koji misle da se novcem može kupiti ljudska savjest.

Možda se vode rasizmom pa misle da su crnci kao rasa potkupljivi ili pak da će crnci zato jer su siromašni uzeti mito, ali ne shvaćaju da u Hrvatskoj traže za sebe i uzimaju mito, ne sirotinja, nego oni koji su na poziciji moći, a izgubili su moralni kompas.

Zambija je kršćanska nacija, tamo ljudi slušaju kršćanske pjesme, idu u crkvu, mole se Bogu i pokušavaju živjeti u skladu s njegovom voljom.

Predsjednik Hakainde je velik neprijatelj onoga što u Zambiji zovu sodomija, a kod nas homoseksualnost. Neka dođe bilo tko od homoseksualnih lobista i ponudi mu bilo kakav novac da pogura LGBTQ+ agendu ili legalizira takvu vrstu ponašanja u Zambiji pa će shvatiti da u Zambiji, za razliku od Hrvatske postoje ljudi koji imaju moralna načela kojih se drže. Čija duša nije na prodaju.

Možda, ako budu osuđeni za trgovinu djecom će se pitati, a zašto nisu podmitili suca ili mene kao svjedoka, nesvjesni toga da postoje ljudi koji nisu na prodaju.