Gubimo li rat protiv modernog ropstva?, piše Nikola Borić.
Posjet najstrože čuvanoj kaznionici Hrvatske u Lepoglavi ostavio je na mene jako duboki dojam. Očekivao sam jedno, a dobio nešto potpuno neočekivano i drugačije.
Prije samog predavanja za zatvorenike u uredu, Upravitelj objasnio mi je sistem rada i dnevnu rutinu.
Ima pet odijela; A, B, C, D i E u kojima su smješteni zatvorenici i dijele se na ograničavanje slobode.
A odjel je najblaži gdje zatvorenici mogu primati posjete, idu na vikende doma itd, dok su E samice, a sve ostalo je nešto između.
Dnevna rutina najblažih odijela je buđenje u 7, doručak, odlazak na posao, rad 8 sati, slobodan odmor, gledanje TV po ćelijama ili druženje u društvenoj dvorani ili pak u teretani, večera i gašenje svijetla u 22 sata.
Svi zatvorenici svih odijela nose plava traper odijela od glave do pete sašivena u Varteksu, a za svoj 8 satni posao u drvnoj radioni, metalurškoj ili pak u kuhinji, vrtu ili sa svinjama jer je zatvor kompletno samoodrživ plaćeni su 150 eura mjesečno i to im sjeda digitalan novac na karticu. Keša nema, a mogu ga trošiti na pozive kući ili u zatvorskom dućanu te ukoliko im nešto ostane po završetku više desetljetne kazne budu isplaćeni.
Predavanje je i meni ali i zatvorenicima, upravitelju i čuvarima bilo odlično, zabavno i dobro smo se svi nasmijali. Mogu slobodno reći da mi je to bilo najbolje predavanje uz ono u Međugorju. Dvije totalne krajnosti.
U jednom momentu razgovora s zatvorenicima jedan od njih je rekao jednu totalnu istinu koja mi je prosipala mozak po podu, a to je bilo slijedeće:
„ Mi barem znamo zašto robijamo, dok ljudi vani robijaju, 40, 50, 60 godina, a da toga nisu ni svjesni. Njihova dnevna rutina ista je kao i naša.“
Neki dan, kad sam se spustio do grada sreo sam prijatelja koji je nedavno dobio dijete i kaže mi kako nije uspio dobiti državni vrtić pa bi trebao malog poslati u privatni koji je relativno skup.
Na kraju je odlučio dati otkaz, biti doma sa malim, baviti se vrtom, proizvoditi svoju hranu i na taj način, po njegovoj računici, zaraditi će više nego da radi 8 sati na poslu za šarene papiriće, a život će mu biti ispunjen u potpunosti.
Taj razgovor sa njim bio je samo potvrda mog razmišljanja ali i onog o kojem je pričao i zatvorenik.
Postali smo robovi modernog društva, a da toga nismo ni svjesni.
Nije li to savršeno ropstvo ? A bitka za slobodu već odavno izgubljena ?
Predavanje u Lepoglavi organizirao je moj dragi prijatelj i sportaš Stjepan Božić s Ministarstvom pravosuđa Republike Hrvatske.
