- Nikola Borić
- Facebook Život u šumi
Prosječan životni vijek čovjeka od kraja dvadesetih do danas produžio se za 6 godina. U Vladi Republike Hrvatske su načisto s time da treba povećati dob za umirovljenje na 67 godina, ali još nije donesena odluka kada će se ona početi primjenjivati.
Naravno da treba, ako se produžio i životni vijek. Prije mirovinske reforme 1999. godine, odlazak u mirovinu za muškarce je bio s navršenih 60 godina, a za žene s 55 godina. Dakle u narednih par godina očekuje nas produženje od 7 godina.
Očekivani životni vijek po zavodu za statistiku iznosi 73.4 godine. Koliko onda imamo nakon mirovine za uživanje? Nakon mirovine ostane nam samo 6.4 godine da bismo uživali u starosti koju smo jedva čekali. Nama je trebalo 6 godina da sagradimo kuću od slame, blata i drveta, trebalo nam je toliko da uspijemo zasaditi vrt, a osjećam da sam u punoj snazi. Što čovjek može u zadnjih 6 godina svoga života?
Posljednja statistika iz SAD-a govori da prosječan Amerikanac smatra da mu za mirovinu treba minimum od 1.4 milijuna US dolara ušteđevine, dok ih 55% nema na računu niti 1.000. Kakav je to onda osjećaj sigurnosti?
Ne znam kada je nastala ta prijevara oko radnog staža i mirovine, ali kao srednjoškolac gledao sam jednu emisiju National Geographica o mirovinskom fondu u Japanu koji puca po šavovima i neodrživ je, jer je previše umirovljenika u odnosu na radno sposobne ljude. Od tada je prošlo 30 godina, baš imamo okupljanje sredinom svibnja za ovaj okrugli broj, a ja nemam niti jedan jedini dan radnog staža zbog te emisije, a mogao sam već za 15 godina lagano u mirovinu. Ipak sam se odlučio provesti cijeli svoj život kao radno sposoban umirovljenik i uživati u njemu dok mi je životna vatra još jaka. Da li sam pogriješio?
Nemam pojma, ali ne žalim ni za čim i da moram ponovo bih izabrao sve isto. Nisam jedan od onih pijanih rastrošnih Amerikanaca koji smatra da mi za zadnjih 6.4 godina života treba 1.4 milijuna američkih dolara. Smatram da mi je dovoljna moja Zorana, krov nad glavom, dvije koze i pet kokoši, a za sve ostalo, već ću se nekako snaći.
Život je lijep i moramo uživati u njemu dok možemo, a ne da živimo prijevaru države koja je uvedena Zakonom o osiguranju radnika, donesenim 14. svibnja 1922. godine. Kako su ljudi živjeli prije 1922. godine? Gdje nam je glava i zdravi razum?
