Kao roditelj četvero djece, sveučilišni profesor i nekadašnji ministar znanosti, promatram kako naš obrazovni sustav gubi korak s vremenom, zarobljen u starim paradigmama i problemima. Evo 14 gorućih problema, a sadržaj kurikuluma je najmanji od njih…
- Ono što učimo nije korisno u realnom životu
Pred desetak godina proveli smo istraživanje na uzorku bivših studenata. Na pitanje koliko od naučenog ikad upotrijebe, odgovor je bio između 8 i 12 %. Dakle, tek desetina onoga što se uči na fakultetima upotrebljiva je u poslovnom i privatnom životu. Očito, škole kakve poznajemo ne stvaraju potrebnu kvalitetu. One su kao poduzeće čijih je 10% proizvoda ispravno. Takva firma odmah bankrotira, a to se, očito, događa i obrazovnom sustavu.
- Problem se ne rješava istim razmišljanjem koje ga je stvorilo
Valja promijeniti način na koji vidimo obrazovanje kao sustav i redefinirati koncept učenja. Treba li nam reforma kurikuluma ili sveopća revolucija?
- Digitalizacija bitno mijenja proces stjecanja i širenja znanja
Danas tinejdžeri dnevno provode 7 i pol sati na mobilnim uređajima. Reći će vam da su Google, Tik Tok, Wikipedia i You Tube sve što im treba da bi učili. Zašto obrazovne institucije brane upotrebu digitalne tehnologije pri učenju, umjesto da se na nju suštinski oslanjaju?
- Birokracija je pojela inovaciju
Stalno rastuća regulativa, standardi, postupci akreditacije i slična pitanja zamagljuju stvarnu prirodu i ciljeve obrazovanja. Škole i sveučilišta trebaju prelazak s vladavine birokracije u carstvo poduzetništva i kreativnosti.
- Sve je veći broj godina učenja bez rada
Učenici i studenti ostaju desetljećima odvojeni od svakodnevne prakse i izolirani od posla i stvarnog života. Umjesto učenja kroz učenje, valja poticati učenje kroz rad, borbu mišljenja, sukob ideja i stvaranje. “Učenici” budućnosti trebaju raditi i učiti cijeli život, a ne, kao sada, tek nakon stjecanja birokratske dozvole (diplome), preseliti u praktični svijet rada.
- Proizvodimo poslušne papige, a ne poduzetne kreativce
Obrazovni se sustav oslanja na krutu strukturu nastavnih programa, stavlja naglasak na pamćenje i inzistira na disciplini. Umjesto da „štrebaju“, slijede učitelja i poštuju administrativna pravila, učenike treba poticati da analiziraju, zaključuju, istražuju, raspituju se i „razmišljaju svojom glavom”.
- Treba učiti, ali i odučiti se
Važno je učiti nove stvari, ali i odučiti se starih koje više nisu relevantne. U dinamičnom svijetu brzih promjena ključna postaje sposobnost da se riješimo ideja, koncepata, teorija i pristupa koji više nisu valjani.
- Učenje mora biti zabavno
Racionalni, dosadni i konzervativni stil poučavanja više nije prikladan. Profesori i učitelji moraju biti zabavljači, sposobni podučavati ozbiljne sadržaje na opušten i inspirativan način.
- Znanja i vještine su važni, ali vrijednosti su važnije
U učenike na svim razinama obrazovanja valja usađivati vrijednosti poput iskrenosti, poštenja, kooperativnosti, solidarnosti i uvažavanja različitosti, a ne samo nuditi znanja i vještine. Posebno je važno jačati kod učenika i studenata emotivnu i socijalnu inteligenciju.
- Od učenja u „kutijicama“ prema sintezi znanja
Obrazovni su sadržaji u pravilu odvojeni svaki u svoju „kutiju“, izolirani od drugih „kutija“. Valja reintegrirati odvojene pristupe i oživjeti ideju da je sve i umjetnost i znanost, i mudrost i pragma. Proizvodnja bezosjećajnih „fach-idiota“ mora ustupiti mjesto stvaranju fleksibilne, kompetentne osobe s empatijom i društvenom odgovornošću.
- Deideologizacija i deteoretiziranje
Zastarjele, staromodne i ideološki obojene teorije i dalje su u centru većine nastavnih planova i programa. Valja uklanjati dosadnu i irelevantnu „teoriju“, a poticati dizajnersko mišljenje i analizu najboljih praktičnih iskustava.
- Obrazovanje treba poticati strast i inicijativu
Većina najuspješnijih svjetskih poduzetnika nije završila studij. Umjesto da „jure za diplomama“, bili su znatiželjni, jurili za uspjehom i slijedili svoj san. Najbolje obrazovanje jača strast za stvaranjem i potiče na akciju.
- Obrazovanje valja učiti ljubavi, a ne strahu
Organizacije budućnosti neće biti temeljene na strahu nego na ljubavi. Umjesto hijerarhije i krute birokracije danas pobjeđuju samoorganizirani timovi, zasnovani na partnerstvu, zajedničkoj viziji i vrijednostima. Umjesto kontrole i zapovijedanja, pobjeđuje okruženje u kojem su svi odgovorni, a kontrola se temelji na samokontroli.
- Obrazovanje je na raskrižju, kao što je uvijek i bilo
Postojeći modeli škole i sveučilišta uglavnom su nasljeđe Renesanse, u očajničkoj potrazi za promjenom paradigme. Duboke promjene su nužne. U najmanju ruku, želimo li imati bolji obrazovni sustav, promjena kulture daleko je važnija od promjene kurikuluma.
