Svako malo po društvenim mrežama frkne misao o tome kako ima ljudi koji nam se već neko vrijeme nisu javili ili nam nisu čestitali Božić/Novu godinu/rođendan… To su ljudi koji nas se nisu sjetili, kojima nije stalo do nas, jer tko želi, naći će vremena, a tko ne nađe vremena – nije ga briga za nas. I zašto bi onda nama bilo stalo do takvih ljudi? Riješite se takvih, ima onih koji sada misle na vas pa vam čestitaju (sve po spisku).

Jesu li onda svi koji su nam čestitali Božić važni u našemu životu? Jesu li oni tu za nas? Zašto čestitamo jedni drugima određene dane u godini, zašto je nama važno da nam drugi čestitaju i što nam te čestitke nama uopće znače? Je li u pitanju naš ili njihov ego? Je li bitno na taj jedan X dan dobiti što više čestitki od neznanih nam i znanih ljudi? Je li čestitanje stvar običaja, potreba, daje li nam čestitanje osjećaj povezanosti, širimo li radost – jesmo li što time promijenili, pokrenuli?

Jesmo li osjetili da su sve te čestitke došle iz srca i jesmo li mi svima kojima smo zaželjeli sretan X- dan doista tako i osjećali? Ako nismo, nije li to onda samo forma, “fake“? Koja je to potreba u nama za slanjem i prikupljanjem čestitki?

Ne kažem da je zaželjeti drugima sreću nešto negativno. Naprotiv. Ali, nije negativno ni ako ti netko određene dane ne čestita. Imam prijatelja kojeg poznajem 20-ak godina. Iz poslovnog poznanstva odnos je prerastao u pravi prijateljski. Nekad smo se čuli često, išli na kave i razgovarali satima. Došlo je i razdoblje tijekom kojega smo koristili prigodu – ne da si čestitamo rođendane, nego da se čujemo dva puta godišnje i tada bismo dugo razgovarali.

Nastupio je period od nekoliko godina da se uopće nismo čuli. A onda je opet jedan telefonski poziv bio spontan nastavak razgovora koji kao da nikad nismo ni prekinuli komunicirati. I tako će to biti. Neke ljude jednostavno imaš u svom životu i znaš da ti žele sreću i oni znaju da im ti želiš sreću, iako se ne čujete. I sreća je već to što postojite. Jednostavno – znaš da su tvoji ljudi tu!

Nekim ljudima određeni su dani u godini posebni i imaju određena očekivanja od drugih ljudi, no – mnogi ne razmišljaju i ne osjećaju isto. Neki zapravo osjećaju pritisak od silnih očekivanja da tada budu prpošni i sretni. I zato, da završimo krug, ne misliš li da oni ljudi koji ti nisu čestitali, možda ipak misle na tebe i možda će ti pokazati kako si im važan u neke druge dane u godini.

Nemojmo ih prerano otpisati samo zato što se nisu javili u određena 3-4 dana u godini, jer godina ima 365 dana, a naš život ih ima puno više! Prepoznajmo “svoje ljude” i zadržimo ih u našim životima. Oni su tu zbog nas kao i mi  zbog njih u sve dane, a ne samo zbog tih nekoliko dana u godini.