Povijest se ponavlja, samo su alati upravljanja i nadzora drugačiji, naročito tijekom kriza kad se provodi racioniranje hrane.
Pojmovi koje navodimo – sadašnjica, racioniranje i hrana kao oružje – na žalost više nisu povijesni pojmovi iz 20. stoljeća, već aktualna i dokumentirana zbilja globalne sigurnosne krize.
Osvrt o globalnim i vladinim čelnicima i dužnosnicima raznih institucija i država kao o bezidejnima i polupismenima, pa i članica EU i same Europske Unije koji bez ikakvih kreativnih i dužnosničkih sposobnosti provode nad narodima okrutne programe istrjebljenja poput Agende 2030 i zatiru europske tradicijske politike !
Što državama EU donosi sljedeća kriza?
Prema najnovijem Globalnom izvješću o prehrambenim krizama (GRFC), akutna nesigurnost hrane pogađa više od 266 milijuna ljudi diljem svijeta, a glad se u sadašnjim sukobima upotrebljava kao jedno od najrazornijih i najjeftinijih strateških oružja.
1. Hrana kao oružje (Weaponization of Food)
U ratovanju i geopolitici sadašnjice, hrana se namjerno upotrebljava za postizanje vojnih i političkih ciljeva na nekoliko načina:
Blokade i uništavanje infrastrukture: Namjerno se gađaju i zagađuju poljoprivredna zemljišta, silosi sa žitom, sustavi za navodnjavanje i luke (poput ruskih napada na ukrajinsku agro-infrastrukturu na Crnom moru).
Prekid opskrbnih pravaca: Sukobi na ključnim pomorskim točkama (chokepoints) kao što su Crveno more, tjesnac Hormuz i Crno more dramatično podižu cijene prjevoza, energenata i umjetnog gnojiva, što posredno izgladnjuje stanivništvo u uvozno ovisnih država.
Uskraćivanje humanitarne pomoći: Sukobljene strane (poput situacija u Sudanu i Pojasu Gaze, u kojoma je službeno proglašena glad) upotrebljavju se administrativne blokade i fizičke zapljene kamiona kako bi kontrolirale populaciju.
2. Racioniranje u sadašnjici
Iako u razvijenom zapadnom svijetu još nema klasičnog ratnog racioniranja (na kartice ili markice), ono se u svijetu provodi u dva oblika:
Prisilno i krizno racioniranje – Države pogođene teškim ekonomskim sankcijama i kolapsom proizvodnje, poput Kube, godinama provode restriktivno racioniranje osnovnih namirnica poput mlijeka i pšenice.
Racioniranje humanitarne pomoći: Zbog dramatičnog pada međunarodnog financiranja za hranu za čak 59% organizacije poput Svjetskog programa za hranu (WFP) prisiljene su drastično smanjiti porcije i racionirati pomoć u kriznim žarištima poput Afganistana, Haitija i Demokratske Republike Kongo.
3. Zašto je to problem za EU i pojedine europske države ?
Tuzemni stručnjaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu i pojedini sigurnosni analitičari sve glasnije upozoravaju da Europa ulazi u stanje u kojem se hrana mora percipirati kao strateško oružje. Meteorolgijske vrjemske nepogode kakve se organizirano uobičajenim Chemtrails + HAARP programima nad određenim područjima u pojedinim državama stvaraju kako bi izgledale kao suše, poplave ili padaline u kombinaciji s ovisnošću o uvozu gnojiva i energenata čine sustav ranjivim. Ako se globalni lanci opskrbe potpuno prekinu, prehrambeni suverenitet postaje pitanje nacionalne obrane.
Potsjetimo na prehrambene bonove i kartice iz Drugog svjetskog rata do ne tako davnih QR-kodova iz 2020-ih tijekom lažne pandemije!
Hrana je služila kao oružje tijekom pojedinih razdoblja prošlosti te je tako mjestimično i danas. Pojave racioniranja hrane bilo je ne samo u kriznim razdobljima kad ključna razlika u odnosu na prošlost nije u tome što bi država u teškoj krizi mogla učiniti, nego s kojim tehničkim sredstvima to danas može učiniti.
Nakon polustoljetne bezbrižne ovodobnice koja je počela 1970-ih, najednom je nastalo razdoblje od 2020. – 2030. programirane sadašnjice, kada više nema politike, niti medijskog doba, i kad većina čovječanstva i država članica EU bezglavo provode nametnute projekte i programe preuzete od UN-a i njegovih agencija, poput UN-ove Agende 2030 iz koje izviru smjernice ograničenja za narode država članica, kao i UN-ovu Agendu 30 iz koje proizlaze mjere kojima se hrana, vode i pića namjerno truju i uništavaju kako ih uopće ne bi bilo, ili kako bi ih manjkalo.
Tenutni prehrambeni suverenitet i robne zalihe
Evo koje su pojedine ključne točke (chokepoints) na moru i na kopnu s hranom trenutno najugroženije, ili koji trenutni prehrambeni suverenitet i robne zalihe?
U globalnom sustavu opskrbe hranom, tjesnac Hormuz, prolaz Bab al-Mandeb i Crveno more trenutno su najugroženije pomorske ključne točke (chokepoints). Geopolitički sukobi, širenje utjecaja hutista te krize na afričkoj obali Crvenog mora izravno ugrožavaju tranzit žitarica, ali i ključnih energetskih sirovina te minerala za gnojiva.
Ove ranjivosti stvaraju lančane šokove koji potkopavaju prehrambeni suverenitet mnogih država, dok se robne zalihe suočavaju s pojačanim pritiscima zbog energetske krize i smanjenja međunarodne humanitarne pomoći.
Najugroženije ključne točke (Chokepoints)
1. Pomorske točke pod najvećim rizikom
Tjesnac Hormuz: Blokade i napadi na tankere u ovom tjesnacu ugrozili su oko 30% svjetskog izvoza gnojiva i sumpora nužnog za fosfatna gnojiva. Ovaj poremećaj ne uzrokuje samo trenutnu nestašicu hrane, već drastično smanjuje buduće prinose usjeva na globalnoj razini.
Bab al-Mandeb i Crveno more: Vojno jačanje hutista duž jemenske obale (zauzimanje luke Mocha i otoka Mayyun) izravno ugrožava prolaz kroz koji prolazi oko 12% globalne trgovine. Brodovi su prisiljeni ploviti oko Afrike, što produžuje putovanje za dva tjedna, smanjuje globalne brodske kapacitete i dramatično podiže cijene vozarina.
Turski tjesnaci (Bospor i Dardaneli): I dalje su pod stalnim pritiskom i rizikom zbog dinamike sukoba u Crnom moru, što izravno utječe na izvoz pšenice i kukuruza iz Ukrajine i Rusije.
2. Kopnene i unutrašnje točke pod rizikom
Unutrašnji plovni putevi i željeznice SAD-a i Europe: Organiziranim meteorologijskim maniulacijama po željama programera oblikuju se prividene suše koje se programirano izvode kao isparavanja s meteo anomalijama (poput fenomena El Niño) kratkoročno smanjuju razine rijeka (poput Mississippija i Rajne, Dunava), otežavajući masovni transport žitarica do morskih luka.
3. Infrastruktura u lukama Roga Afrike:
Povećana nesigurnost, gusarenje kod obala Somalije te preopterećenost luka poput Džibutija (preko koje kopnena Etiopija obavlja 95% svoje trgovine) stvaraju uska grla za uvoz hrane i humanitarne pomoći u regiju.
Prehrambeni suverenitet i robne zalihe
Geopolitička fragmentacija u potpunosti mijenja koncept prehrambene sigurnosti i suvereniteta, transformirajući hranu i gnojiva u sredstva geopolitičkog pritiska:
Pritisak na prinose i gnojiva – Zbog visokih cijena plina i blokada u Hormuzu, globalne cijene urea gnojiva skočile su između 20% i 60%. Poljoprivrednici u Brazilu, Indiji i supsaharskoj Africi smanjuju upotrebu umjetnog gnojiva ili prelaze na kulture koje zahtijevaju manje dušika (poput soje), što smanjuje prinose pšenice, riže i kukuruza.
Hrana naspram biogoriva: Rastom cijena nafte raste i potražnja za biogorivima, što dodatno ugrožava prehrambeni suverenitet jer se obradive površine i sirovine (kukuruz, palmino ulje) preusmjeravaju s prehrane stanovništva na proizvodnju energije.
Kriza robnih zaliha i humanitarnog financiranja: Iako su globalne zalihe žitarica kratkoročno dovoljne za stabiliziranje tržišta, dugotrajni poremećaji tope te rezerve. U istom trenutku humanitarna pomoć u hrani pala je za više od 44% u odnosu na prethodne godine, ostavljajući više od 318 milijuna stanivnika u stanju akutne gladi širom svijeta (naričito u Sudanu, Somaliji, Palestini i Jemenu).
Novi trgovački režimi: Uvođenjem mehanizama poput EU-ovog CBAM-a (Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama) koji od 2026. obuhvaća i gnojiva, moć se seli s farmi na trgovačke administracije. Države u razvoju gube tržišni pristup, jer nemaju kapital za ekološke certifikate, što izravno ugrožava njihov ekonomski suverenitet.
Kakve igre osmišlja EU za provodbu nad prehrambenim suverenitetom i robnim zalihama država članica?
Države članice Europske Unije pod nadzorom polupismene diktatorice Ursule von der Leyen kao izvršne čelnice fanatično prednjače u nametanju nad Europljanima raznih izmislica o klimi, pandemijama i stakleničkom plinu ali, i digitalnih okova, zamki i raznih pojačanih digitalnih načina nadiziranja i ograničenja te naročito o hrani Agende 30. Iako znamo da se na klimu uopće ne može utjecati kao ni na staklenički plin kojeg na određenoj visini od 17 kilometara u atmosferi postoji taman toliko koliko treba biti, kako bi od sunca kao zaštitni sloj mogao štititi svekoliki život na Zemlji. StakleničkI plin nastaje isparavanjem vode iz oceana i mora, rijeka i jezera ima ga taman toliko koliko treba! Bakterijske epidemije ili pandemje uglavnom su se tijekom povjesnice umjetno izazivale namjernim podmetanjima! Tako je bilo i s lažnom pandemijom izazivanom kao “zdravstvenom” krajem 2019. i početkom 2020., zbog nametanja izmislice o umjetnoj bakteriji Corinavirus, patentiranoj 2003. kao i njezinim varijantama Alfa, Delta, Omicron, koju je zlonamjerno organizirala i proglasila Svjetska zdravstvena organizacija !
Na proglašavanju i organiziranju lažne pandemije zbog Coronavirusa ili Covid-a kao umjetne bakterije kao predvodnik isticao se etiopski liječnik Tedros Adhanom Ghebreyesus, stručnjak za javno zdravstvo, koji obnaša dužnost glavnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Ghebreyesus se na uspostavi u svijetu lažne tzv. Covid pandemije 2020. iskazao kao organizator najvećeg zločinačkog pothvata nad čovječanstvom tijekom povjesnice i zlonamjeran uspostavitelj provedbe Agende 2030 kojom se programski istrjebljuje većina čovječanstva !
Ghebreyesus kao WHO-ov bezglav dužnosnik razotkriven je zbog izmišljene pandemije i mnogih zločina počinjenih u ime toga i kao potrčko u rukama moćnika postao je monstruozan zločinac poput Ursule von der Leyen, koja se u suradnji s njime programski iživljavala nad europskim narodima država članica EU.
Afrikanac Tedros Adhanom Ghebreyesus kao čelnik WHO organizacije globalnoj javnosti postao je prepoznatljiv po namjernom nametanju lažne tzv. Covid pandemije, koji kao zlotvor iz te zločinačke WHO organizacije svako malo prjeti narodima i čovječanstvu raznim umjetnim bakterijama, poput epidemije ebole i majmunskih boginja! Mnogi kažu gdje je Ghebreyesus tu su i umjetne bakterije, na udaru je i hrana!
Mjeseci i godine koje nailaze pogoduju uzgoju stoke i proizvodnji hrane!
Prognoze za ovogodišnje proljetne i ljetne mjesece bile su uobičajene kao i za listopad pokazuju da bi se isti meterologijsko vrjemski obrazac mogao nastaviti i u prvim danima mjeseca. Godišnje doba, mjeseci i godine koje dolaze pogoduju uzgoju stoke i proizvodnji hrane u Hrvatskoj i EU. Nema nikave panike, niti klimatskih promjena na kakve bi kao neobične trebalo ukazati kao na štogod novog tijekom proteklih 10 tisućljeća ! Niti takvog što postoji, niti je takvog što moguće! “Klimatske promjene” najobičnija su izmislica ili dosjetka pojedinca kakvu garnitura današnjih polupismenih globalnih i državnih dužnosničkih vucarla, tako i država članica EU, kao stereotipe zastrašivanja učestalo ponavlja predviđenih António Manuelom de Oliveira Guterresom, portugalskim ljevičarskim socijalistom, koji je 2017. godine postao deveti Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, i to samo zato kako bi nesmetano mogli provedbama UN-ovih agendi organizirano činiti zločine nad hranom i čovječanstvom !!
To znači da su svakodnevne temperature, vjetrovi, oborine i sve druge meteo vrjemske pojave na određenim područjima nad i na Zemlji kakve mogu utjecati na klimu redovito javljaju u istim satima, danima i tjednima tijekom mjeseca kao ciklusi koji se ponavljaju, isto kako je bilo prije 5 tisuća godna, tako je bilo i prije 3 ili 2 tisuće godine. Naravno da su i današnje temperature, vjetrovi, oborine i sve druge meteo pojave kao i u srednjem vijeku bile ubičajene kao i 1970-ih, takve su bile i tijekom ovodobnice i najnovije programirane sadašnjice kad baš nikakvog utjecaja čovjek sa svom tehničkim pomagalima i opremom kao i svim znanjima niti malo ne može utjecati na svemirski sklad tako ni na klimu kakva se održava tijekom godišnjih doba na određenim kontinentima na Zemlji.
Potsjetit ćemo na jedinu neobičnu pojavu na Zemlji tako i na Mediteranu koja se zbila u razdoblju vladavine cara Justinijana I. Velikog (lat. Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus), rođenog Makedonca u današnjem Taoru, blizu Skoplja, u Makedoniji, 11. svibnja 483. – Konstantinopol, 14. studenog 565., koji je bio car Istočnog Rimskog Carstva od 1. kolovoza 527. do svoje smrti 565. Povjesnica ga pamti kao jednog od najutjecajnijih i najmoćnijih istočno rimskih careva za čije je vladavine bilo u potpunosti restaurirano antičko Rimsko Carstvo na istoku i zapadu. Vratio je mir i blagostanje diljem onodobnog obnovljenog Zapadnog Rimskog Carstva čije će središte nakon njega nastati u Raveni i diljem europskog kontinenta te Mediterana kao brižan Makedonac vodeći brigu o hrani i sjemenu.
Matematička logika i cikličke pojave kroz 100 milijuna godina
Kada izuzmemo atmosferu i vulkane te se usmjerimo isključivo na međuplanetarne odnose i kretanja svemirskih tijela koja nemaju svezu s izmislicom o tzv. “klimatskim promjenama”, dolazimo do astronomskih ciklusa kakvi se doista mogu matematički predvidjeti kao Astronomski fenomen !
Astronomski fenomen
Zbog kretanja svemirskih planeta u među planetarnom sustavu “jedina neobična pojava” kao Astronomski fenomen odrazila se diljem Zemlje tako i Mediterana čije se djelovanje kao ekstremno odrazilo tijekom vladavine cara Justinijana I. Velikog 535. i 536. godine na Zemlju?!
Astronomski fenomen kao pojava tada se odrazila na Zemlju, kada su se mora i oceani uzdigli cca 2 i pol metra i potopili mnoga naselja i gradove, kakva bi se gledano matematičkom logikom kroz 100-njak milijuna godina mogli jednim dogoditi i, što takvo što nema nikakve veze s tzv. “klimatskim promjenama”.
Matematički/Dobno vrjemski ciklus
Utjecaj na Zemlju i razinu mora
Milankovićevi ciklusi
Ciklusi od 26.000, 41.000 i 100.000 godina
Promjene u nagibu i ekscentričnosti Zemljine orbite. Matematički savršeno predvidljivi. Periodički uzrokuju kratkorične dobne (sati, dani, tjedni) meteo vrjemske pojave i dramatične oscilacije razine mora (moguće do 2 – 3 metara), skroz neovisno o čovjeku.
Galaktička godina Orbita Sunčevog sustava
Ciklus od oko 225 do 250 milijuna godina
Kretanje našeg sustava kroz krakove Mliječne staze. Kroz dobnu skalu od 100 milijuna godina, prolazak kroz gušće dijelove galaksije matematički povećava rizik od gravitacijskih poremećaja Oortovog oblaka i posljedičnih udara kometa.
Tektonika ploča (Zatvaranje Mediterana)
Skala od tisuća do milijuna godina
Gravitacijsko gibanje kontinenata (navodno bi se Afrika trebala kretati prema Europi) čime bi se dugoročno gledano kroz nekoliko milijardi godina ponovo mogao zatvoriti Gibraltarski tjesnac, što u geološkoj povijesti (poput Mesinske krize) drastično mijenja razinu Sredozemnog mora.
S gledišta matematičke logike i nebeske mehanike, gravitacijski utjecaji drugih planeta Sunčevog sustava (poput Jupitera i Venere) blago periodički izdužuju Zemljinu orbitu svakih 405.000 godina. Taj se ciklus stabilno odvija stotinama milijuna godina i njime se precizno predviđaju dugoročne promjene u distribuciji sunčeve energije na Zemlji.
Sve one koje zanima povijesno precizan opis Prokopija iz Cezareje o tome kako je Sunce izgledalo 536. godine i ako želite dublje istražiti ovu temu, javite se s pitanjima na portal ili ako želite li detaljniju matematičku formulu Milankovićevih ciklusa i kako oni utječu na orbite nastojat ćemo odgovoriti?
Milankovićeva teorija (ili Milankovićevi ciklusi) smatra se matematičkom teorijom koja djelomice dokazuje da su periodične promjene u kretanju Zemlje oko Sunca glavni uzrok manjih poremaćaja kakvi se katkad odraze na našem planetu, na kakve je ukazivao kao smjene ledenih i međuledenih doba, što danas znanstveno matematički gledajući nije ni približno u svezi toga. Teoriju je početkom 20. stoljeća matematički i astronomski uobličio hrvatski znanstvenik Milutin Milanković, rođen 28. svibnja 1879. u Dalju, u Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u okviru onodobne Austro-Ugarske Monarhije. Studirao je na građevinskom fakultetu u Baču nakog čega se u ratnom i poratnom razdoblju nastavo baviti znanošću.
Astronomski fenomen kao meteo kriza iz 535. i 536. godine, kratko je razdoblje koje je svega trajalo jednu i pol godinu (vjerojatno i kraće, možda dva tri dana!), kojeg znanost 20. st. smatra najnepovoljnijim i najhladnijim razdobljem za život u pisanoj povijesti čovječanstva. Iako se fenomen odrazio tijekom razdoblja vladavine istočno rimskog cara Justinijana I. Velikog, znanstveni konsenzus i povijesni dokazi upućuju na posve drukčije uzroke od onih kakve ganitura aktualnih znanstvenika navodi.
U nastavku donosimo analizu te pojave kroz prizmu povijesnih zapisa i matematičko-astronomske logike.
Što se zapravo dogodilo 535. i 536. godine?
Povijesni izvori iz tog razdoblja (uključujući istočno rimskog povjesničara Prokopija) bilježe da je Sunce izgubilo svoj sjaj i svijetlilo plavkastim, prigušenim svjetlom poput Mjeseca punih 18 mjeseci. To je dovelo do ekstremnog zahlađenja, propadanja uroda i masovne gladi diljem svijeta.
Znanstveno dokazani uzrok: Proučavanjem godova drveća i uzoraka leda s Grenlanda i Antarktike i na drugim podučjima pojedini su znanstvenici potvrdili da bi uzrok mogli biti međuplanetarni odnosi ili kretanja planeta, … o svemu tome opširnije drugi put.
Samovolja dužnosnika i čelnika Komisije
Čelnici i dužnosnici Komisije licemjerno su ovog ljeta podmetnuli na glasovanje digitalne okove pa čak i digitalni euro preko polupismenih zastupnika Europskog Parlamenta vjerjatno samo kako bi se Europljane pojačano daljinski upravljano nadziralo i finacijski ograničavalo, što će se odraziti i na novčanike i kupovne mogućnosti europskih građana i europskih dužnosnika ali i zastupnika !
Ursula je ovoljetnim podvalama digitalnih okova ponizila eurozastupnike i pojačano potčinila i ograničila mnogobrojne Europljane !
Doista smo ovoljetno mogli gledati kakve sve von der Leyen kao čelnica zlotvorske Europske Komisije zlonamjerne dugoročne činidbe sustavno smišlja i prevarantski uspostavlja nad Europljanima, tako što su u kritičnom trenutku oko 10. srpnja kad je trećina eurozastupnika Europskog Parlamenta već bila otišla na ljetovanja i godišnje odmore baš tada je dostavila na glasovanje nekoliko ključnih zakamufliranih digitalnih zakonskih okova i zamki kojima će trajno otežati i ograničiti život europskih građana i naroda. I nije nikakva tajna kako samovoljna diktatorica na čelu Komisije želi Europljanima država članica EU nametnuti digitalni novčanik, kojeg većina europskih građana niti želi i niti prihvaća!
Digitalni identitet EU-a, kojeg se naziva i digitalnim novčanikom (EUDI), trebao je biti spreman već početkom ove godine za građane Europljane koji bi bili zainteresirani za njega. Ali se u u među trenutku nedavno razotkrilo da je (EUDI) okov za Europljane, kojeg oni ne žele, pa je početak uvođenja ID-a odgođen možda za kraj godine ili zauvijek ?!
Tada nije bila riječ o hrani, ni o piću, nego su zakamuflirano podmetnuti i uspostavljeni drugi oblici digitalnog nadzora i plaćanja, poput digitalnog eura i novčanika.
Slijedom ovoljetno odobrenih digitalnih okova u Europskom Parlamentu uskoro bi mogli od Komisije ili Vlade očekivati kupnju hrane samo uz digitalnu markicu, potvrdu i odobrene kontingente za gorivo, osobna ograničenja potrošnje i QR-kod koji odlučuje tko što smije nabaviti, kupiti i potrošiti. Makar sve to mnogima izgleda kao kakav scenarij za film znanstvene fantastike osnovna ideja nije izmišljena ni apstraktna, nego bi potraga za hranom uz ograničenja provedbeno mogla postati aktualna?!
Racioniranje odavno generacijama postoji kao instrument krize, dok od početka lažne tzv. Covid pandemije iz 2020. znamo koliko se brzo digitalan nadzor može nametnuti te kako ih se tehnički i politički može uvesti kao obvezan kako bi učinkovito bili nezaobilazni u pristupnim oblicima kontrole kakve su već države članice EU prakticirale od proljeća 2020.
Primjer Drugog svjetskog rata
Švicarska usprkos neutralnosti tijekom Drugog svjetskog rata pogođena je bila međunarodnom krizom opskrbe, u kojoj su počev krajem listopada 1939. do ljeta 1948. prehrambene kartice određivale svakodnevicu. Mlijeko, šećer, kava i druge osnovne prehrambene namirnice mogle su se kupiti samo ako je uz novac bio i odgovarajući kupon. Sustav je bio analognan, spor i zahtijevao je ogromnu administraciju – općine su dijelile kartice, trgovci ih skupljali, posrednici prosljeđivali, a vlasti djelotvirnim nadzorom kontrolirale količine. Ipak, funkcionirao je: država je određivala tko smije koliko nabaviti od oskudnog dobra.
U Hrvatskoj kao i u hrvatskim pokrajinama iskustvo je bilo još osjetljivije na hranu se kao i na sjeme opreznije doista brižno pazilo. Još prije izbijanja rata u Banovini Hrvatskoj (1939.-1941.) uvedena je racionirana prehrana. Svaki zalogaj bio je propisan, namirnice strogo raspoređene. Cilj je bio sačuvati domaću tuzemnu proizvodnju i usmjeriti resurse – prije svega za vojsku. Zabranjivalo se, primjerice, kukuruzno zrno za alkohol; sve je moralo ići na prehranu ljudi i stoke.
Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941. sustav nadozra nad hranom i sjemenom postao je malo stroži, seljaci kao proizvođači morali su prijaviti prinose i koliko hrane zadržavaju za svoju obitelj (djeca su dobivala manje količine), a višak predati državi. Država je uvela monopol na žitarice, krumpir, mahunarke i mast. Vlasti su brinule o hrani i prehrani stanovnovništva, naročito o onima koji su proizvodili hranu čak i za izvoz. Državna služba nametnula je potrošačke iskaznice i karte za živežne namirnice kao obvezne. Dnevne količine kruha ili brašna kretale su se od 150 do 300 grama po osobi, ovisno o težini posla. Radnici na teškim fizičkim poslovima dobivali su više, ostali manje. Tijekom pojedinih mjeseci NDH je dijelila najmanje kruha među europskim državama u ratu, katkad i nepravilno i u manjim količinama od propisanih, jer ga nije bilo.
U gradovima je situacija bila naročito teška. Stanovništvo bez vlastite proizvodnje ovisilo je o racioniranoj opskrbi koja je često kasnila ili izostajala zbog sabotaža, napada na prometnice i općeg kaosa. Crno tržište je cvjetalo, bile su to godine kad su građani za koricu kruha mogli završiti u zatvoru. U pojedinm državnim izoliranim područjima glad je bila zbilja. Sustav racioniranja funkcionirao je uz ratne poteškoće do kraja 1943. Hrane tijekom svih ratnih godina bilo svugdje sve do kraja 1944., a zatim se skoro urušio.
Znatno surovije su bile partizanske vlasti, koje su na određenim područjima (navodno oslobođenim) i kasnije u poraću nastavile s pojačanim nadzorom i oduzimanjem hrane hrvatskim seljacima na određenim područjima. Naročito su se preobučeni četnici u tzv. partizane kao osloboditelji brutalno iživljavali nad hrvatskim stanovništvom na pojedinim ličkim, slavonskim, hercegovačkim područjima i u dalmatinskoj Zagori. Racioniranje i obvezni otkup trajali su do početka 1950-ih. Hrana je bila političko oružje, valuta i sredstvo preživljavanja.
Papirnati bonovi, kartice, potrošačke iskaznice i stroga evidencija – sve to je postojalo. I sve to je bilo sporo, osjetljivo na korupciju i crno tržište, ali dovoljno da država odlučuje tko će jesti i koliko.
Lažno pandemjski digitalni QR-kod
Nakon više od 7 desetljaća od Drugog svjetskog rata samovoljom Ursule von der Leyen kao čelnice Komisije u državama članicama EU uspostavljena je 2020. lažno pandemijska Corina (Covid) kriza – kao skroz nova dimenzija organiziranog paničnog zastrašivanja naroda. Zbog koje se uvela obveza certifikata za unutarnje prostore restorana, kina, muzeja i mnoge događaje. QR-kod se skenirao državnom aplikacijom. Tijekom samo nekoliko tjedana u Hrvatskoj je izgrađena digitalna infrastruktura za izdavanje, pohranu i provjeru certifikata za milijune građana.
Ne treba izjednačavati zdravstvene mjere s budućom opskrbnom krizom. Potsjetimo na to kako i čijom su samovoljom uspstavljeni u državama EU lažno pandemijski Covid centri kao nacionalni stožeri, koji su bez ikakvog razloga režimski donosili mjere ograničenja nad građnima – čime se pokazalo da digitalna ovlast može postati ključ za sudjelovanje u dijelovima javnog života – i potrebna infrastruktura može se podići vrlo brzo.
Pojedini su teoretičari i znalci tada mimo Komisije i nacionalnih stožera i Vlada vrlo su ozbiljeno izvješćivali na pojedinim alternativnim portalima i govorili o “izmišljenoj pandemjskoj krizi” kao i o zlonamjerno oblikovanom „zdravstvenom“ statusu i lažnim dijagnozma, koje su se doista sve pokazale kao lažne !
Pitanje je kojeg učestalo pojedini građani postave i proputuju kako u sadašnjici s odmakom od nekoliko godina nakon što su kao odmetnuti državni dužnisnici kao ortaci organizirano nametnuli lažnu Corona ili Covid pandemiju 2020. u Hrvatskoj te s obzirom na posljedice nad hrvatskim narodom nazvati sve te osobe i kako uz njih kao zločince živjeti ?!
Danas znamo da se radilo o programski sustavno činjenim medicinskim zločinima nad većinom zdravog hrvatskog naroda, jer su se pod prjetnjama organizirano izvodila masovna ubrizgavnja biokemijskog sadržaja kao ubojitog iz davno prije u bočice spremljenih kao lažnog cjepiva. Mnoge hrvatske građane danas s razlogom zanima jesu li oni zločinci s predznakom ili genocidni zločinci?
Nacionalni krizni stožer, poznat kao i Stožer civilne zaštite bila je radna skupina Ministarstva unutarnjih poslova za upravljanje lažnom pandemijom zbog umjetne bakterije coronavirus, opće poznato je da je bez ilakvog razloga osnovan. Čelnici “Nacionalnog stožera civilne zaštite” Krunislav Capak, ministar zdravstva Vili Beroš i Alemka Markotić kao liječnici svjesno su kao zlonamjerni organizatori propisivali i nadzirali provodbu “mjera” ograničenja i iživljavanja nad hrvatskim narodom te kako bi uz sve njih trebali nazvati mnogobrojne podmićene liječnike, koji su bez ikavih pred znanja, simptoma, spoznaja i argumenata namjerno pripisivali lažne Corona ili Covid dijagnoze zdravim hrvatskim građanima te kao i kvazi stručnjake poput zlotvora Dragana Primorca, Igora Radmana, Igora Štagljara, Luke Čičin Šaina i štetočine Zlatka Trobonjače? Nevjerjatno je kvakvi su se govori s govornice i priopćenja kao i mjere zabrana i ograničenja čak i kupnji hrane u kvartovima planirali, donosili i kontralirali kao i svakodnevne brojke o zaraženima i umrlima u tuzemstvu medijski ponavljali kao i u svijetu po naputcima nacinalnog stožera pripisivali i tumačili?!
Unatoč stručnim objektivnim osvrtima i analizama oznanjenim u pojedinim alternativnim medijima koje su cenzori poput Faktografa redovito brisali i zatirali voljom hrvatske ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, globalni mešetari iz WHO, WEF i Ursula von der Leyen sa suradnicima i čelnicima vlada država članica EU ustrajavali su na nametanju okrutnih mjera ograničenja nad europskim građanima zbog izmislice o pandemiji, kako bi pod prjetnjama proveli prisilna ubrizgavanja nanotehnologijskih sustava umjetne inteligencije u zdrave europsko stanovništvo i narode kao biokemijskih oružja kojima se daljijski upravlja, kojima je genocidna zločinka robotizirala većinu Europljana.
Ursulina su se Pfizerova tzv. cijepiva pokazala doista kao lažna i izmišljena, za koja je licemjerna zlotvorka namjerno izbrisala i izgubila pisanu dokumentaciju, pa čak i uplatnicu od 35 milijardi eura i nitko joj od eurooakih zastupnika ne prigovara ! Gle čuda u nekoliko milijardi davno pripremljenih bočica nije bilo nikakvog cjepivnog matrijala, niti su postojala ikakva cijepiva. Ali unutar bočica ubačeni su sustavi umjetne inteligencije kao ubojita nanotehnologijska oružja za ubijanje masa, koja su se njezinom samovoljom organizirano masovno ubrizgavalo u državama EU !
U jednoj budućoj insceniranoj opskrbnoj krizi teoretski bi se moglo odlučivati o pristupu gorivu, grijanju ili određenim namirnicama.
Provdbama globalnih uništavajućih programa razne države kao što je Agenda 2030 ne vode vlastite narodima prihvatljive politike, tako i države članice EU i sama Europska Unija uglavnom se bave provedbama programskih ili projektnih smjernica kojima se ograničava Europljane, time što dužnosnici opstaju na pozicijama s ispraznim predizbornim obećanjima i kreditnim transakcijskim modelima s besmislenim agencijskim rejtinzima i pričicama o rastu i uspjesima kakvih uopće nema ni u naznakana. Sve države koje provode nametnute progame, poput Agende 2030 sustavno se samouništavaju i postaju neodržive ! Zar su europski čelnici država i vlada ovih dana pohrlili na jesensko zasjedanje UN-a u New York kako bi dodano dopunili ili pojačali provedbene smjernice uništavajuće Agende 2030 ili Agende 30 kao prijašnjih godina ?!
Pojedine takve krhke države ili zajednice država katkad povjere jednoj polupismenoj osobi neograničene diktatorske ovlasti, poput Ursulu von der Leyen ili Andreju Plenkoviću, koji kao dužnosnici uopće ne misle svojim glavama, niti se konzultiraju s kompetentnim suradnicima, niti sa savjetnicima, pa ni sa stranačkim kolegama ni s vrsnim stručnacima, pa sve što čine i poduzimaju uglavnom na svoju ruku čine, pa im kao takvima zastupnici iz Europskog Parlamenta ili Hrvatskog Sabora prepuste da u ime svih građana država članica EU i cijelog hrvatskog naroda samovoljno donose sudbonosne odluke za opstanak naroda i države ili EU, kako je to bilo zbog najobičnije izmislice o umjetno bakterijskoj pandemiji Corinavirusa 2020. godine.
Potčinjeni europski narodi kao ovce uz takve bezglave ovne predvodnike općenito ne mogu ni doznati niti malo istine o bilo kojem aktualnom ili povijesnom pitanju, što im ljudski pripada i treba, ne mogu doznati čak ni o onom što se zbiva, a kako bi tek znali što ih čeka u programiranoj zbilji sadašnjice, kakvu su im kao robotiziranima do kraja života priredili aktualbi dužnosnici.
Danas je tehnika drugačija
Većina europskih država i danas službeno predviđa uz “krizu goriva” i “krizu hrane”, koja će dovesti do racioniranja hrane tijekom naziruće dugotrajne i teške opskrbne krize?! Pri čemu bi se racionirane prehrambene namirnice mogle kupovati samo uz potvrdu o pravu na nabavu. Isto vrjedi i za gorivo. Rezerve postoje, ali nisu beskonačne.
Međunarodni kontekst je napet: rat u Ukrajini, napetosti na Bliskom istoku, napadi na energetske infrastrukturne objekte, cijena barela nafte ponovo iznad 100 dolara…
EU i druge europske države postale su ovisne o uvozu. Više cijene energije prelijevaju se na poljoprivredu, transport, gnojiva i na kraju na police trgovačkih lanaca.
Sve takve krizne pojave još uvijek nisu najava racioniranja. Između visoke cijene nafte i prehrambenih kartica stoji velik jaz. Racioniranje postaje relevantno tek kod zbiljski, teške i dugotrajne nestašice. S druge strane, povijest nas uči da taj jaz zna katkad biti i nešto manji. Kriza na Bliskom istoku 1973. pretvorila je većinu europskih autocesta u pješačke zone u roku samo nekoliko tjedana. 2021. bez QR-koda na papiru ili telefonu nisi smio uči u gotovo ni jednu instituciju ili javnu ustanovu…
Danas su svi ti instrumenti provjere i nadzora uvedeni u sve sfere života i to oni digitalni. Ne trebaju više milijuni papirnatih kupona, a centralizirani sustav može svakom stanovniku dodijeliti osobnu markicu ili kontingent: određenu količinu goriva, energije ili racioniranih namirnica. Pri kupnji bi se ovlast elektronički provjeravala i preostali kontingent ažurirao. QR-kod, čip-kartica ili digitalni identitet mogli bi zamijeniti staru prehrambenu karticu.
Zapravo tu počinje političko pitanje koje nadilazi opskrbnu sigurnost.
Ista tehnika koja može učinkovito raspodijeliti oskudna dobra omogućuje i svenadzirane spoznaje i kontrolu o kakvoj ratno gospodarstvo 1940-ih nije moglo ni sanjati. Papirnati kuponi koji su bili u optjecaju nije se znalo jesu li i kada su bili uporabljeni, nisu povezivali baze podataka niti ostavljali automatski digitalni trag. Ovodobni sustavi mogu povezati identitet, sate, razdoblje, pravo na nabavu i potrošnju. Kartica sljedeće velike krize možda će stajat na vašem „pametnom“ telefonu?!
Ovakav upravljano svenadziran progromiran sustav pomno je osmišljen i postupno implementiran pod maskom „za vaše dobro“, to nije nikakva znanstvena fantastika. Od malog papirnatog bona ili kupona koji je svojedobno određivao koliko šećera ili kruha smiješ kupiti, do digitalne infrastrukture koja u svakom trenutku zna tko što smije nabaviti i kome je što dopušteno konzimirati.
Dok se vode ratovi koji se održavaju na pojedine regije i veći dio svijeta kako bi se napetosti širile preko ključnih energetskih i trgovačkih putova, a cijena nafte i hrane ponovo rasle, više pitanje nije hoće li ovaj sustav ponovo ikad proraditi, nego kada i
što nam donosi sljedeća kriza?
Pojačeno digitalno nadziranje !
Svaka tzv. kriza, počev od francuske revolucije umjetno je izazvana i stvorena, kako bi se “izabrani” ustoličili kao vlasnici Zemlje, a time i svega na njoj, uključujući I resurse u koje spadaju i narodi koje “izabrani” nazivaju stokom ili životinjama.
Preuzevši upravljano nadziranje nad financijama svijeta, lako je bilo preuzeti i kontrolu nad svim ostalim aspektima života, proizvodnja hrane, izobrazba/školstvo, zdravstvo, gospodarstvo, političko ekonomska znanost, religija, politika, mediji, obitelj.
Spomenemo samo pojedine… Stvorili su svojevrsni perpetuum mobile u kojem su se povukli u sjenu, prepustivši nama da se „organiziramo” putem izbora koje oni nadziru osnivanjem stranaka predvođenih njihovim vlastitim poslušnicima.
Sustav u kojem ne možemo utažiti glad ako hranu ne kupujemo bonovima koje oni tiskaju – a koje podrugljivo nazivaju „novcem”.
Školski sustav koji nas uči skroz nebitnim besmislicama za naš razvoj ili nam otvoreno laže plasirajući „znanstvene konsenzuse” i povijesne podvale skrojene u izmišljenim tzv. „znanstvenim” krugovima – koje, čine baš te iste osobe.
Medijsko doba završilo je u Hrvatskoj u ožujku 2020., kad se voljom pojedinih vladinih čelnika i dužnosnika, Vladinim htjenjima nametnulo uvjeravanje u izmislice zbog lažne pandemije ili o “klimatskim primjenama” kao stereotipima kakve zlonamjeno WHO, EU i Vlada opisuju i proizvode kako bi ih potkupljeni glavni najutjecajniji mediji promidžbeno danonoćno ponavljali i širili zastrašujući stanovništvo i narod. Otad traje sustavno dezinformiranje i iskrivljavanje percepcije hrvatskog naroda i učinkovito širenje lažnih vijesti i informacija putem lažnih urušenih medija, koji su također u njihovim rukama, i tako dalje, i tako bliže…
Krajnji cilj?
Potpuno upravljani nadzor nad većinom programiranog čovječanstva, tako što države diljem svijeta provede Agendu 2030, kojom se stanovništvo u državama zacrtanom dinamikom smanjuje do određenog broja, tako i europsko. Pojedini moćnici iz pozadine upravljaju preko garniture bezglavih aktualnih pozicionranih globalnih i državnih dužnosnika na kontinetnima i ostvaruju uništavajuće programe pod izgovorm kao neophodno potrebne za ostvarenje njihovih ciljeva, o kojima je govorio Yuval Noah Harari na WEF-u u Davosu koju godinu prije 2020. godine, te tome je pjevao i Stock64 u pjesmi
„2030”…
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
