Samanta Knežević – Kada se skalpel počne koristiti umjesto svijesti

Samanta Knežević – Kada se skalpel počne koristiti umjesto svijesti

Plastična kirurgija danas se rijetko prodaje kao medicinska potreba. Ona se prodaje kao rješenje za osjećaj manje vrijednosti. I tu počinje problem.

U većini slučajeva, estetska kirurgija nije liječenje tijela, nego zaobilaženje psihe. Umjesto da se osoba zapita zašto ne prihvaća sebe, sustav joj nudi brz odgovor – promijeni lice, promijeni tijelo, promijeni se tako da budeš prihvatljiviji drugima.

To nije medicina. To je tržište nesigurnosti. Industrija ljepote od kozmetike do skalpela savršeno funkcionira jer se hrani jednim uvjerenjem – da s tobom nešto nije u redu.

Uvijek malo premalo, malo previše, malo krivo raspoređeno, malo prestaro. I dok god osoba vjeruje da je njezina vrijednost u izgledu, bit će idealan potrošač. Posebno je zabrinjavajuće što se ta potreba ne smanjuje s godinama, nego se kod nekih ljudi pojačava. Umjesto da s vremenom dolazi mudrost, dolazi panika. Umjesto prihvaćanja svoje dobi, javlja se očajnički pokušaj da se zadrži iluzija mladosti. Bore se ne doživljavaju kao znak iskustva, nego kao kvar koji treba popraviti.

Rezultat? Lica bez izraza. Tijela bez autentičnosti. Ljudi koji više nalikuju filtrima nego sebi.

Sustav to ne samo da dopušta, on to potiče. Jer psihički stabilna osoba nije dobar kupac.

Nitko ne zarađuje na čovjeku koji je miran u vlastitoj koži. Najapsurdnije je što se sve to prodaje pod krinkom “samopouzdanja”.

A prava istina je suprotna – što više zahvata, to manje samopouzdanja. Jer kad jednom kreneš tim putem, uvijek postoji još nešto “za popraviti”. Ono što se pritom rijetko kaže jest ovo:

nijedna operacija ne može izliječiti nečiju unutarnju prazninu, strah od starenja ili potrebu za tuđim odobravanjem.

To nisu estetski problemi. To su egzistencijalni problemi i problemi psihološke prirode. I možda je najtužnije što se ljudi često boje pokazati svoje prirodno lice, a nemaju problem pokazati koliko daleko su spremni ići da se uklope u društvo koje ni samo ne zna što zapravo cijeni.

Na kraju, ostaje jednostavno pitanje koje se uporno ignorira. Ako netko ne može prihvatiti sebe s kojom borom više, što će učiniti kada jednom izgubi mladost, ljepotu ili pažnju drugih? Jer ono što zaista nedostaje većini tih ljudi nije nešto što se može operirati.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp