Razlika između tri i devedeset dana nije pogreška u zaokruživanju. To je razlika između preživljavanja oluje i preživljavanja sustavnog kolapsa, piše Mike Adams.

Već više od dvadeset godina podučavam pripremu za krizne situacije i moje je mjerilo jednostavno. Zalihe za tri dana stvar su zdravog razuma. Trideset dana apsolutni je minimum. Devedeset dana nije savjet za kupnju namirnica – to je upozorenje. Kada ljudi koji upravljaju vojnim bazama počnu planirati kako funkcionirati cijelo tromjesečje bez priključka na uobičajenu infrastrukturu, više se ne pitam je li takav scenarij stvaran, nego što oni znaju, a što nama ostalima nije rečeno.

Signal od 90 dana koji šalju vojne baze

Činjenica da Pentagon vojnim postrojenjima nalaže da se pripreme za devedeset dana bez uobičajene civilne infrastrukture upozorenje je na mogući scenarij. Vojni stratezi ne donose takve smjernice zbog grmljavinske oluje ili regionalnog nestanka struje. Devedeset dana bez priključka na uobičajenu infrastrukturu podrazumijeva događaj čije posljedice traju dulje od razdoblja u kojem hitne službe uobičajeno interveniraju – elektromagnetski puls, nuklearni ili radiološki incident, nuklearno oružje detonirano na moru radi izazivanja EMP-a, veliki kibernetički napad ili zamrzavanje financijskih transakcija kao posljedica valutne reforme koja paralizira platni promet na koji se svi oslanjaju.

Godinama dokumentiram obrazac prema kojem se vlade pripremaju za krizu kojom namjeravaju upravljati, a ne nužno za onu na koju javno upozoravaju. Kada se vojnim bazama naredi da se same održavaju tijekom cijelog tromjesečja, postavlja se praktično pitanje: tko je zaštićen? Vojne baze štitit će same sebe, svoju opremu i svoje strateške resurse. One nisu javna skloništa. Amerikanci koji misle da mogu doći automobilom do ulaznih vrata i da će ih pustiti unutra računaju na spas koji neće doći.

Iskreno tumačenje jest da je devedeset dana vlastito priznanje vlade da pomoć neće stići na vrijeme. To nije zastrašivanje – to je ono što smjernica govori kada je doslovno shvatite. Ako institucija s najviše resursa na svijetu smatra da je razumno osigurati samodostatnost za cijelo tromjesečje, kućanstvo koje u smočnici ima tek nekoliko konzervi trebalo bi ozbiljno preispitati stanje vlastitih zaliha.

Izgovor kibernetičkog napada za financijsko resetiranje

Prema mojoj procjeni, nedavni val zastrašujućih priča o kibernetičkim napadima putem umjetne inteligencije namijenjen je pripremi javnosti za događaj unutar bankarskog sustava za koji će biti okrivljeni hakeri ili umjetna inteligencija. The New American izvijestio je da se vodeće tvrtke za umjetnu inteligenciju u tišini pripremaju za ono što neki od njihovih najviših rukovoditelja smatraju neizbježnom katastrofom – veliki kibernetički napad potpomognut umjetnom inteligencijom koji bi mogao paralizirati banke, komunikacije, opskrbu električnom energijom ili vodoopskrbu – dok istodobno računaju na ogorčenje javnosti i pokušavaju oblikovati reakciju Washingtona [1]. To nije upozorenje javnosti. To je unaprijed pripremljen scenarij djelovanja.